Najbolji način za uštedu goriva prilikom obrade zemljišta je ređa obrada zemljišta.
Količina korištenog goriva zavisi od farme do farme, od poljoprivrednika do poljoprivrednika. Potrošnja goriva zavisi od mnogo faktora među kojima je i broj operacija obrade zemljišta. Studije su pokazale da je ušteda na gorivu značajna kada se mašina za sijanje/sadnju priključi direktno i za nekog klasičnog uređaja za obradu zemljišta.
Cijena goriva za sijanje po jedinici obradive površine je 2 dolara za direktno sijanje i 5 dolara za klasično sijanje. Ali 4 – 5 dolara razlike je dosta često. Kada su ove studije rađene, dizel za poljoprivrednike je bio 0.30 dolara po litri, a sada su cijene mnogo veće.
Ova metoda proračuna nije tako jasna kada se upoređuju sistemi sijanja bez obrade zemljišta sa sistemima direktnog sijanja u kojima su primjenjene dodatni postupci radi povećanja prinosa, kao što su drljanje, rasipanje herbicida i drugi postupci obrade svi zajedno pomiješani.
U postupku gdje se primjenjuje manja obrada zemljišta moraju se izvagati sve prednosti i mane takvog sistema ali bez sumnje ovaj sistem obrade smanjuje i troškove za gorivo. Metodu direktnog sijanja poljoprivrednici često neće primjeniti samo zbog uštede na gorivu, ali ako to prate i veći prinosi (ovisno o zemljištu i vremenu), očuvanje zemljišta i manji boravak u polju, tada je to opcija vrijedna razmatranja.
Umorno zemljište? Savjeti kako da ga odmorimo
Zemljište je ograničeni resurs. Ima svoje potrebe i kada je umorno ne može da pruži ono što očekujemo. Odmorimo zemljište.
Poljoprivrednik nekada kaže kako je učinio sve što zna kako bi povećao prinos biljaka po jedinici površine, ali je isti još i pao. Od starijih paora onda stiže poruka da i “zemlja traži odmor”. Vrijeme kada se neće intenzivno obrađivati.
Posvećeni zemljoradnik lako može da uoči kada je njegovo zemljište postalo umorno. U krajnjoj liniji, to se ogleda u smanjenju prinosa, čestim bolestima biljaka i pogoršanju strukture zemljišta.
Problem ne može da se riješi čak ni zaoravanjem većih količina organskih i mineralnih đubriva.
Iz istorije poljoprivrede se zna, a naročito iz evolucije plodoreda, da su mnoge civilizacije i narodi znali za ovu pojavu i da su je rješavali bukvalnim odmorom zemljišta. Naime, svake četvrte godine je izostajala sjetva usjeva, a da se pritom zemljište normalno obrađuje i đubri i to se zvao crni ugar, parlog itd.
Crni ugar se više ne primjenjuje, zato što se u praksi bolje pokazalo gajenje jednogodišnjih kultura za zelenišno đubrenje i njihovo zaoravanje u jesen. U savremenoj poljoprivredi se ovaj period skratio na nekoliko meseci posle ljuštenja strnjišta.
Zemljište se najviše zamori u monokulturi, zbog nakupljanja toksina prilikom raspadanja posležetvenih ostataka, koji djeluju fitotoksično na klijanac, ali i kasnije na odraslu biljku iste vrste.
Izvor: agroportal.hr
Slični članci:
Kako da sačuvate zemljište za buduće generacije?
