Zemljište je ograničeni resurs. Ima svoje potrebe i kada je umorno ne može da pruži ono što očekujemo. Odmorimo zemljište.
Poljoprivrednik nekada kaže kako je učinio sve što zna kako bi povećao prinos biljaka po jedinici površine, ali je isti još i pao. Od starijih paora onda stiže poruka da i “zemlja traži odmor”. Vrijeme kada se neće intenzivno obrađivati.
Posvećeni zemljoradnik lako može da uoči kada je njegovo zemljište postalo umorno. U krajnjoj liniji, to se ogleda u smanjenju prinosa, čestim bolestima biljaka i pogoršanju strukture zemljišta.
Problem ne može da se riješi čak ni zaoravanjem većih količina organskih i mineralnih đubriva.
Iz istorije poljoprivrede se zna, a naročito iz evolucije plodoreda, da su mnoge civilizacije i narodi znali za ovu pojavu i da su je rešavali bukvalnim odmorom zemljišta. Naime, svake četvrte godine je izostajala sjetva usjeva, a da se pritom zemljište normalno obrađuje i đubri i to se zvao crni ugar, parlog itd.
Crni ugar se više ne primjenjuje, zato što se u praksi bolje pokazalo gajenje jednogodišnjih kultura za zelenišno đubrenje i njihovo zaoravanje u jesen. U savremenoj poljoprivredi se ovaj period skratio na nekoliko meseci posle ljuštenja strnjišta.
Zemljište se najviše zamori u monokulturi, zbog nakupljanja toksina prilikom raspadanja posležetvenih ostataka, koji djeluju fitotoksično na klijanac, ali i kasnije na odraslu biljku iste vrste.
Teorije o uzroku zamora zemljišta
Postoji više teorija o uzroku zamora zemlje, počev od osiromašenja zemljišta u pojedinim elementima, nakupljanja patogena, štetnih insekata i nematoda, toksina, od kojih ni jedna ne može potpuno da objasni ovu pojavu, ali današnja nauka i praksa je uglavnom prihvatila bakterijsku teoriju.
Nosilac plodnosti zemljišta je humus i mikroorganizmi u humusu, a ne količina makro- i mikro elemenata u zemljištu.
Sa povećanjem sadržaja humusa u zemljištu povećava se i njegova plodnost. Stoga, odmor zemljišta znači povraćaj njegove biološke snage.
Sama biljka ne može da uzima hranljive elemente iz kristalne rešetke čvrste strukture zemljišta, već iz zemljišnog rastvora.
Zemljišni mikroorganizmi, a prije svega bakterije, djeluju kao posrednici između zemljišta i biljke. Oni za svoj razvoj uzimaju hranljive elemente iz čvrstog dijela zemljišta, ugrađuju ga u svoje tijelo, a njihovim raspadanjem i mineralizacijom ovi elementi dolaze u zemljišni rastvor.
Za ovaj proces je potrebno vrijeme, koje se dobija odmaranjem zemljišta. U ovom procesu bolje je ne prevrtati zemlju oranjem, već je samo obraditi razrivačem.
Primjećeno je da se zemlja brže umori ako se više puta ore tokom godine. To se dešava zato što su zemljišni mikroorganizmi jako osetljivi na ultraljubičastu svjetlost i koja ih ubija.
Sideracija, obogaćivanje, organska i mikrobiološka đubriva
Prirodno stanje zemljišta jeste da je ono uvijek pokriveno biljkama ili njihovim ostacima, kao što je šuma ili livada. Gola zemlja brže gubi humus, pa je zato bolje da u vrijeme odmora bude pokrivena, a za to su najbolje sideratne kulture, koje se posle zaoravaju.
Osim vrsta koje stvaraju veliku biljnu masu, mogu da se siju i vrste koje mogu da izliječe zemlju od nematoda ili štetnih insekata, a to su kadifa, neven, gorušica, slačica, špargla, facelija i druge.
Ako izuzmemo elemente koji se nadoknađuju đubrenjem, prinosom se iz zemljišta iznosi vrlo malo mineralnih materija – samo 50-100 kg/ha, zavisno od kulture. Oni se lako nadoknađuju radom bakterija, prašinom koja stalno lebdi u vazduhu, kao i padanjem kosmičke prašine (godišnje padne na Zemlju 40.000 tona prašine iz kosmosa).
Zemljište može da se obogati mineralima unošenjem sitno mljevenih stijena, pepela i zeolita.
Takođe i unošenje organskih đubriva popravlja plodnost i povećava ukupnu masu živog svijeta po hektaru, ali i njemu treba dati vrijeme za mineralizaciju.
Tretiranje zemljišta mikrobiološkim đubrivima mnogo pomaže bržem obnavljanju plodnosti i povećanju brojnosti korisnih mokroorganizama. Najbolje su se pokazali biološki preparati sa mikroorganizmima iz slatkovodnih stajaćih voda – plitkih jezera i močvara, isto kao i unošenje jezerskog i močvarnog mulja.
