Kalijum vrši veoma važne funkcije u životu voćaka, u biohemijskim i fiziološkim procesima koji prate rast i razvitak, iako nije sastavni dio ni proteina ni većine drugih organskih supstanci.
Kalijum obavlja prvenstveno biokatalizatorsku ulogu pri sintezi proteina, reguliše nagomilavanje i promet ugljenih hidrata, potpomaže biohemijske procese pri sintezama različitih organskih materija. Zato se, u slučaju nepovoljnih količina kalijuma, azot nalazi u organima voćaka više rastvorljiv u amonijačnom i amidnom nego u bjelančevinastom obliku.
Takođe, kalijum pojačava priticaj vode u organe voćaka, poboljšava formiranje ksilema u korijenu, stablu i granama, pojačava obrastanje korjenovog sistema apsorpcionim žilicama i obezbjeđuje normalan razvitak sjemena i ploda. Isto tako, pojačava koloraciju pokožice, a značajno doprinosi i dobrom ukusu i aromi voća, ubrzavajući i zrenje plodova.
Koliko je važan za život voćke pokazuje činjenica da ga u slučaju nedovoljnog prisustva, plodovi izvlače kalijum iz samog lišća. S obzirom na veliki značaj u voćkama, usljed nedovoljnih količina ovog elementa u zemljištu u pristupačnim oblicima, kod biljaka se javljaju jasno uočljivi, ali i upadljivi morfološki i fiziološki poremećaji, a često i sa veoma nepovoljnim posljedicama (na primjer cvjetanje i listanje su ubrzani, iako su cvjetovi normalno razvijeni).
Promjene na listovima
Do juna vegetacija je normalna, a tada se na lišću javljaju karakteristični simptomi – ono je najprije plavkasto zelenkasto, a po ivici i između nervature može biti i hlorotično. Po obodu se nabora i savija ka licu, a kasnije ivice lista nekrotiraju, pa izgleda kao ožegotina. Takođe, često se obrazuje suviše cvjetnih pupoljaka, korijen se slabije razgranjava, a umanjena je otpornost stabala prema suši, mrazu, parazitnim gljivama i štetočinama. Ovakve manifestacije na lišću voćaka usljed nedostatka kalijuma karakteristične su u sušnim godinama i aridnim predjelima.
U kasnijim stadijumima vegetacije, ožegotine ivice lista javljaju se u manjoj mjeri, a samo lišće je znatno sitnije. U slučajevima jače izraženog nedostatka kalijuma lišće se suši i počinje da otpada i to od vrha ka osnovi grana i ljetorasta. Mogu se osušiti čak i vrhovi ljetorasta. U nekim slučajevima, kod veće bujnosti stabala i dužoj vegetaciji, ogoljeni vrhovi ljetorasta mogu ponovo listati, što ih čini jako osjetljivim prema mrazu.
Promjene na plodovima
Nedostatak kalijuma naročito nepovoljne promjene izaziva na plodovima. Tada se kod njih slabije razvija sjeme, što može pojačati otpadanje plodova i jače smanjenje rodnosti. Plodovi koji prežive imaju nezreo izgled, često su dosta slatki, bez svojstvene arome, sa drvenastim ili sunđerastim mezokarpom. Utvrđeno je da pojedine vrste voćaka nejednako reaguju na nedostatak kalijuma (na primjer jabuke i ogrozd – vrlo osjetljivo, maline srednje, šljive i kruške slabo). U tom pogledu dolazi do manjeg ili većeg uticaja i biološke osobine sorti, kao i hipobioti, sa druge strane.
U svojim ispitivanjima Kvongo i Fišer dokazali su da se pri deficitu kalijuma u lišću akumuliraju azotna jedinjenja, a povećavaju se i količine više amino kiselina (na primjer, arginin, glutamin, serin, asparagin, histidin, lizin, prolin). U današnjem intenzivnom voćarstvu, rijetki su simptomi nedostatka kalijuma, koji se redovno unosi u zasade, ponajviše različitim mineralnim đubrivima, dobro rastvorljivim u zemljištu.
Izvor: mr Branko Tanasković, PSSS Čačak
PROČITAJTE:
Siva trulež maline – Kako sprječiti pojavu i širenje bolesti?
Zašto frezanje nije dobro za suzbijanje korova?
Pieral Lara – Sorta oraha koja obećava visoke prinose i krupne plodove
