Soja se prvenstveno gaji zbog izuzetno dobrog hemijskog sastava zrna, u kome se nalazi oko 40% proteina i oko 20% ulja. Proteini se odlikuju izvarendnim kvalitetom i zato se često koristi u ishrani ljudi i životinja. Međutim, to nije njena jedina primjena.
Soja je vrsta mahunarki poreklom iz istočne Azije, a prvi pisani tragovi datiraju iz perioda od 3.000 godina prije nove ere. Ona je bila jedan od glavnih usjeva koji su doprineli opstanku kineske civilizacije. U Evropi je poznata oko 200 godina, a danas se proizvodi u 35 zemalja.
Od soje se proizvodi mlijeko, brašno, sir (poznati tofu) i mnogi prehrambeni proizvodi na malo. Od nje se izdvaja ulje koje se može rafinisati za kuvanje ili prženje hrane. Od sojinog ulja pravi se margarin, prelivi za salatu, kao i neke vrste majoneza. Neke namirnice se pakuju u sojino ulje, poput tunjevine, sardela…
Pored navedenog, sojino ulje se prodaje kao biodizel.
Nakon što se izvuče ulje, procesori peku visoko proteinska vlakna koja preostanu, a ona se koristi za prehranu životinja i to peradi, svinja, krava, pa i kućnih ljubimaca. Sojini proteini se sve više nalaze u hrani za ribe.
Ali, tu se ne zaustavlja njena primjena.
Soja se koristi u industriji kao sirovina ili dodatak za gume, boje, lakove, ljepkove, a u poslednje vrijeme se dosta koristi i u farmaceutskoj industriji.
Sojino ulje čak ulazi i u sastav svijeća. Ispostavilo se da duže gori i da manje dimi.
Trenutno se razvija proizvodnja pjene od soje za upotrebu u frižiderima, automobilskim enterijerima, pa čak i za obuću. Od 2007. godine Ford Mustang i druga vozila izašla su sa proizvodnih traka sa sjedištima od sojine pjene.
Pored široke primjene u ishrani i industriji, soja ima veoma povoljno dejstvo na održavanje zdravog zemljišta. Svojim dobro razvijenim, dubokim korijenom ona poboljšava strukturu zemljišta, a zahvaljujući saradnji sa specifičnim bakterijama koje žive na njenom korijenu, ona obogaćuje zemlju važnim hranljivim materijama. Zbog toga se soja preporučuje kao predusjev, naročito za žito.
Osim što se gaji gotovo svuda u svijetu, soja je uspjela i da napusti planetu. Naime, 2002. godine na međunarodnoj svemirskoj stanici proizvedene su eksperimentalne količine soje, kao potencijalna hrana na svemirskim putovanjima.
Izvor: Agromedia
