Održavanje i orezivanje trešnje je vrlo važno, premda se često smatra nepotrebnim.
Orezivanje trešnje se obavlja u vrijeme vegetacije, što je kod mladih voćaka najbolje za postizanje poželjnog uzgojnog oblika, a kod starijih se time podstiče bočno grananje i bolje osvjetljenje krošnje. Rezidba u vrijeme vegetacije najbolja je za sve koštuničave voćne vrste, kao što su marelica, breskva, šljiva, višnja… Takva rezidba omogućava potpuno zarašćivanje rana i sprječava curenje smole.
Rezanje nakon berbe plodova podrazumijeva najprije uklanjanje osušenih, oštećenih i bolesnih grana. Zatim se uklanjaju mladice koje rastu unutar krošnje kako bi se osigurala bolja osvijetljenost krošnje. Preostale mladice u krošnji treba pincirati, odnosno odrezati na 20 – 30 cm dužine, odnosno 5 – 6 listova.
Pročitajte: Trešnje i zdravlje – 5 razloga zašto ih treba jesti
Na taj način osiguravamo dobijanje plodova najboljeg kvaliteta, a na mladici ispod pinciranog mjesta oblikuju se generativni pupovi i 1 do 2 vegetativna pupa. Kako bi trešnja dobro rađala, treba je i đubriti, čime se postiže ravnoteža između vegetativnog rasta i plodnosti.
Optimalna pH vrijednost zemljišta za uzgoj trešnje kreće se od 5,5 do 7,5. Za pravilan rast i plodnost važno je i uklanjati korov te navodnjavati u vrijeme suše, što olakšava rast korijena koji najbolje usvaja elemente iz zemljišta na temperaturi između 7 i 21°C, a na temperaturi iznad 32°C aktivnost korijena je minimalna. No, i podloge značajno utiču na stanje trešnje.
U zavisnosti od starosti trešnje različite su i potrebe za đubrivom. Mlada stabla imaju veće potrebe za azotom i fosforom, no ne treba zanemariti ni magnezijum i kalcijum koji imaju velik uticaj na plodnost i kvalitet ploda. Organska đubriva u tlo je poželjno unositi svake četvrte godine i to u jesen. Od organskih đubriva najčešće se koristi stajnjak.