Odluka o uzgoju oraha svakako leži i u činjenici da bolesti i štetočine, orah relativno malo napadaju (ili ne toliko koliko druge voćke). Uprkos tome u intenzivnoj plantažnoj proizvodnji nastale štete mogu biti veoma visoke stoga uzgoj oraha zahtijeva organizovanu zaštitu od prouzrokovača biljnih bolesti i štetočina.
Smatra se da najveće štete u plantažnom uzgoju nastaju pojavom bakterijske pegavosti (crna pegavost) što u regionima sa obilnim padavinama kasno u proljeće i preko ljeta, kada je temperatura visoka (pogoduje razvoju pegavosti) povećava troškove zaštite veoma visoko te oni mogu iznositi i do 10% vrijednosti ukupne godišnje proizvodnje.
NAJZNAČAJNIJE BOLESTI ORAHA
Crna pjegavost oraha – prouzrokovač (Bacterium juglandis (Pierce) Erw. Smith)
Bakterija je klasifikovana pod različitim imenima : Pseudomonas juglandis Pierce (1901); Bacterium juglandis (Pierce)Smith (1905); Phytomonas juglandis (Pierce) Bergey et al. (1930); Xanthomonas juglandis (Pierce) Dowson (1939) i Xanthomonas campestris pv. juglandis (Pierce) Dye (1978), koji su svi zvanično prihvaćeni po Međunarodnim standardima prema imenu patovara fitopatogene bakterije (Dye et al ., 1980). U novije vrijeme međutim, bakterija je re-klasifikovana (Vauterin et al.(1995) kao Xanthomonas arboricola pv. juglandis (Xaj).
Veoma je rasprostranjena i nanosi ozbiljne štete (do 80%), a manifestuje se na svim zelanim dijelovima oraha.
Na mladim listovima koji su još u porastu, između nerava se obrazuju najprije bezbojne, zatim mrke i na kraju potpuno crne pjege.
Karakteristično je da se oboljelo lišće sa mnogo pjega suši (prestaju sve njegove životne funkcije) ali ne otpada odmah, nego ostaje na stablu. Na zaraženim mladarima javljaju se izdužene pjege čijim širenjem dolazi do veće nekroze, pucanja kore i ulegnuća tkiva uslijed dubljeg prodora parazita. Dio mladara iznad oboljelog mjesta vene te mladari počinju da se suše od vrha prema oboljelom dijelu, a na nekrotičnom dijelu, a pod dejstvom vjetra, mladar se lomi.
Pri ranoj zarazi oboljele rese opadaju, a ako je infekcija nastupila u kasnijem stadijumu njihovog razvića, rese će dati zaražen polen kojim se infekcija širi prilikom rasejavanja polena na listove i mladare. Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do sazrijevanja. Zaraženi mladi plodovi se sasuše, smežuraju i opadaju. Ako je do infekcije došlo u kasnijoj fazi razvoja, na plodovima se javljaju nekrotične ulegle površine. Bakterija prodire u jezgro ploda oraha koje postaje sluzavo, a potom pocrni i plod otpada.
Najbolji način borbe protiv ovog prouzrokovača je gajenje otpornih sorti i upotreba zdravog sadnog materijala. Međutim, kako se bakterija održava preko zime u otpalom zaraženom lišću, na zaostalim plodovima i na mladarima, veoma su važne i direktne mjere koje obuhvataju: uklanjanje i spaljivanje oboljelog lišća i mladara u toku vegetacije – jer su oni osnovni izvor širenja zaraze, kao i sakupljanje lišća, mladara i zaraženih plodova i njihovo uništavanje u jesen i tokom zime. Zaražene lastare treba orezati i spaliti.
Preporučuje se i korišćenje bakarnih preparata nekoliko puta u zavisnosti od padavina u toku infekcionog perioda (proljeće i jesen), 2%-nom bordovskom čorbom i bakarnim krečom ili ciramom.
Siva pegavost lišća oraha –Antraknoza , prouzrokovač gljiva (Gnomonia leptostyla) a: Marssonina juglandis
Manifestuje u vidu pjega na lišću, lisnim drškama, lastarima i plodovima oraha.
Prvi znaci bolesti se javljaju na lišću u obliku pjega koje su različite veličine i nepravilno su razmješteni po listu. Kada je zahvaćena veća površina liske (spajanjem pjega) dolazi do sušenja listova te često i prevremenog otpadanja lista tokom jula i avgusta mjeseca. Ako listovi ne otpadnu, oni se deformišu tako što se uvijaju oko centralnog nerva na jednu stranu.
Pjege na listovima su u početku sitne. Središnji dio pjege je siv (siva pjegavost) dok im je obod zagasitiji. Na naličju pjege uočavaju se gomilice pepeljaste boje, koje predstavljaju reproduktivne organe parazita.
Stabla sa kojih je otpalo mlado lišće daju mali prinos i u toku te vegetacije na njima se ne formira dovoljan broj cvijetnih pupoljaka pa je umanjen rod i sljedeće godine.
Na zaraženim lastarima pjege su slične onima na listu, a širenjem pjega dolazi do veće nekroze i ulegnuća tkiva uslijed dubljeg prodora parazita. Pri jačoj infekciji lastari zaostaju u porastu.
Na plodovima se takođe javljaju pjege koje u početku podsjećaju na one na listu, a kasnije postaju tamnosmeđe do crne boje. Uslijed odumiranja tkiva u okviru pjega , zaraženi plodovi se deformišu, pocrne, sasuše se i opadaju (zbog nejednakog porasta oboljelog i zdravog tkiva, egzokarp ploda se deformiše i unutar nekrotičnog tkiva nastaju pukotine) osim ako je do zaraze došlo u poslednjoj fazi razvoja plodova, kada plodovi samo potamne ali i njihova jezgra potamne te ipak nisu za upotrebu.
Parazit prezimljava u otpalom lišću, plodovima i zaraženim lastarima. U proleće askospore gljive ostvaruju primarnu infekciju. Tokom vegetacije sekundarna zaraza se širi konidijama.
Najbolji i najekonomičniji način borbe protiv ove bolesti je gajenje otpornih sorti i selekcija oraha (relativno otporne su sorte Rasna, Kasni rodni, Ovčar, Elita, Šejnovo).
Od direktnih mjera borbe, značajno je sakupljanje i uništavanje opalog zaraženog lišća jer parazit u njemu prezimljava. Da bi se izbjegle sekundarne infekcije u toku ljeta, važno je sakupljati i spaljivati oboljele mladare.
Hemijske mjere borbe – sastoje se od 2 tretiranja: prvo u vrijeme bubrenja pupoljaka, a naredno u razmaku od oko dvije nedelje , upotrebom nekih od fungicida na koje je parazit osetljiv: bordovska čorboa, bakarni kreč, cineb, benomil isl.
U kišnim godinama intezitet zaraze je jači, pa tretiranja treba izvoditi češće.
Trulež plodova oraha – prouzrokovač parazitna gljiva (Gleosporium epicarpi)
Napada samo plodove oraha na kojima izaziva pojavu mnogobrojnih okruglih pjega sive ili kestenjaste boje koje su oivičene zagasito-zelenkastom linijom. Pjege su u početku male ali se vremenom šire i mogu da zahvate cijeli plod. Tkivo ploda obuhvaćeno pjegama izumire i truli. Borba protiv bolesti je preventivna i sastoji se u skidanju zaraženih plodova sa stabla kao i u sakupljanju i uništavanju otpalih trulih plodova.
Rak oraha – bakterioza izaziva parazitna gljiva (Xanthomonas juglandis Pearce.)
Oboljevaju deblje grane i stablo koje se suše. Najčešće se javlja u rakljama osnovnih grana. Napadnuto tkivo je crne boje, jer se na oboljelom mjestu izlučuje eksudat crne boje. U ranim fazama zaraze, na oboljelom mjestu kora ulegne, a kasnije ispuca, Iz oboljelog mjesta curi crna tečnost i sliva se niz stablo. Poslije 3-4 godine prisustva gljive, formira se prsten oboljele kore oko grane i grana se suši.
Najčešće se javlja na krčevinama i vlažnom zemljištu, ili ako se pri navodnjavanju (ili uslijed kiše) voda oko stabla i ispod stabla duže zadržava.
Za suzbijanje preporučuju se preventivne mjere (pravilan izbor mjesta za sađenje). Važno je u početnom periodu razvoja bolesti , oboljelo mjesto očistiti i više puta premazati 10%-nom bordovskom čorborbom.
Truležnica žila – prouzrokovač gljiva (Armillaria mellea Fah.)
Pretežno se javlja na običnom orahu mada izaziva i truljenje korijena hrasta. Gljiva kroz koru prodire u drvo. Napadnuto tkivo izumire. a na oboljelom stablu lišće požuti, suši se i otpada prije vremena, a suše se i tanje grančice. Poslije nekoliko godina stablo sigurno propada.
Preventivna mjera je krčenje oboljelih stabala i njihovo spaljivanje te obvezno čišćenje zemljišta od zaraženih žila. Mjesto gde je stablo oraha izvađeno treba dobro dezinfikovati (20%-ni sulfat gvožđa), a orah se ponovo može tu saditi tek posle 3-4 godine.
Izvor: Savetodavac PSS Tatjana Mironović
PROČITAJTE:
- Metode i vrijeme berbe oraha
- Sadnja oraha i određivanje rastojanja i broja stabala po hektaru
- LIST MLADOG ORAHA: Rijetko ko ga koristi, a njegovi efekti su ČUDESNI
- Orah: Bolesti i štetočine koje nanose velike štete
