Estragon je kao začin poznat od davnina. Posebno su poznati francuski i ruski tip estragona. U našim se krajevima počeo uzgajati nakon prvog svjetskog rata.
Estragon je višegodišnja zeljasta biljka, snažnog i razgranatog korijenovog sistema koji se najvećim dijelom širi vodoravno u površinskom sloju tla. Stabljika je ravna i razgranata, visine 1 – 2 m. Listovi su dugi 6-8 cm, široki 1 — 1,2 cm i po obodu cijeli. Cvjetna glavica je sitna, svijetlozelene boje. Estragon cvjeta u junu. Sjeme je vrlo sitno i slabe klijavosti. Biljka je otporna na niske temperature i bez oštećenja može prezimiti i na -30 °C.
Estragon se uzgaja za proizvodnju lista i nadzemnog dijela biljke. Upotrebljava se kao začin u prehrambenoj industriji. Suhi nadzemni dio biljke sadrži 0,3 – 0,6 % eteričnog ulja. Ulje je svijetlozelene boje, karakterističnog mirisa i gorkog okusa.
Uslovi uzgoja
Estragon uspijeva u gotovo svim klimatskim uvjetima, ali treba izbjegavati zasjenjena mjesta. Estragon se može uzgajati na dubokim i plodnim tlima, kao i na plitkim i pjeskovitim. Ipak, najveći se prinosi postižu na aluvijalnom tlu. Estragon se kao višegodišnja kultura može na istoj površini uzgajati 5 – 10 godina. Najbolje pretkulture su jednogodišnje leguminoze i gnojene okopavine iza kojih tlo ostaje čisto od korova i bogato hranjivima. Obradu tla treba započeli odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Ako je prelkultura bila strna žitarica, najprije treba obavili prašenjc, a kasnije, krajem septembra i početkom oktobra, oranje na dubinu do 30 cm. U proljeće se obavlja predsjetvena površinska obrada tla.
Ako površina za uzgoj nije bila prethodne godine gnojena stajskim gnojivom, onda u jesen pri oranju treba primijeniti oko 50 t/ha zrelog stajskog đubriva. U osnovnom đubrenju se primjenjuje mineralno NPK đubrivo(70 – 90 kg/ha fosfora, 120 – 140 kg/ha kalija i 70 kg/ha azota prije početka vegetacije, a 30 – 40 kg/ha nakon svake žetve).
Estragon se razmnožava vegetativno (stolonima), a ruski tip generativno (sjemenom). Za proizvodnju stolona najbolje su biljke stare 2-3 godine. Stoloni se izoravaju i potom čiste od nadzemnih drvenastih dijelova. Nakon toga se režu na komade duge 15 – 20 cm i još istog dana sade. Na površini od 1 ha može se dobiti 3000 – 5000 kg stolona.
Sadnja i njega
Estragon se sadi u jesen ili u proljeće, u brazde duboke 10 – 12 cm na razmaku između redova 60 – 70 cm. Brazde nakon sadnje treba odmah zatvoriti i povaljati glatkim valjkom. Za površinu od 1 ha potrebno je oko 1000 kg stolona.
Njega obuhvata međuredno kultiviranje, okopavanje i prihranjivanje. Okopavanje i međuredno kultiviranje treba obavljati nekoliko puta godišnje kako bi se osigurala rastresitost tla i zaštita od korova. Prvo međuredno kultiviranje i okopavanje treba obaviti u rano proljeće, a drugo 10-25 dana kasnije. Sljedeće se kultiviranje i okopavanje obavlja prema potrebi, ali obavezno odmah nakon prve žetve.
Za prihranjivanje se upotrebljavaju azotna đubriva. Prvo prihranjivanje treba obaviti sredinom travnja,aprila čim biljke malo ojačaju. U tu se svrhu koristi 150 – 200 kg/ha azotnog đubriva(KAN). Drago prihranjivanje s istom količinom đubriva obavlja se nakon prve žetve.
Bolesti i štetočine
Estragon obolijeva od rđe koju uzrokuje Puceinia dracunculi, a nakon nje se može javiti i hloroza. Od štetočina poznati su žičnjaci (Elatiridae) koji uništavaju korijen i nadzemni dio biljke.
Berba i sušenje
U našim klimatskim uslovima estragon se bere dva puta godišnje. Prva berba je prije cvjetanja, krajem juna ili početkom jula, a druga krajem septembra. Estragon se može sušiti prirodno ili u sušnicama. Sušenjem u sušnicama postiže se bolja kvaliteta jer tokom dugotrajnog prirodnog sušenja vršni dijelovi biljke pocrne. Lišće se odvaja od stabljike strojno, odmah nakon sušenja, ili ručno, tzv. reblovanjem.
Prinos suvog lista u prvoj godini uzgoja je 800 – 1200 kg/ha. Druge i treće godine, kada se biljke potpuno razvijene, prinosi su veći; 1500 – 2000 kg/ha suvog lista, odnosno 4000 – 6000 kg/ha suvog nadzemnog dijela biljke.
