Premda se za ose ne može reći da su u jednakoj mjeri korisne kao pčele s obzirom na to da neznatno sudjeluju u oprašivanju, stručnjaci upozoravaju na to da su nepravedno došle na loš glas.
Ose spadaju, baš kao i bubamare, bogomoljke, mrežokrilci ili pršilice među one vrste insekata koje želite privući u baštu kako biste se riješili dosadnih štteočina poput štitastih moljaca, lisnih vaši ili crva u kupusu.
Ovi insekti čije tijelo nema dlačica za razliku od pčela, takođe su vrlo bitan predator, a dobro je poznato kako gubitak bilo koje vrste predatora može imati jako ozbiljan uticaj na ekosistem jer uspješno suzbijaju štetočine u baštama i na poljoprivrednim kulturama.
Ose zapravo štite ekosistem, usjeve i druge vrste od pauka, stonoga, gusjenica, uši i muva. Treba reći i kako su one inteligentni insekti više nego što mislimo – uspješno prepoznaju druge ose po licu i mogu tako odmah saznati gdje je njihovo mjesto u hijerarhiji. Američka biologinja Heather Holm pozabavila se ovim insktima specifičnog izgleda čije se pojave mnogi pribojavaju i u svojoj knjizi: ‘Ose: njihova biologija, raznolikost i uloga korisnih insekata i oprašivača autohtonih biljaka’.
Ona navodi primjer američke vrste osa, lat. naziva pycnanthemum virginianum koja je naučnicima velika pomoć pri praćenju invazivne vrste bube koja ubija domaće stabla jasena. Stoga Holm naglašava kako je važno pri kreiranju bašte, odabrati i biljke koje privlače ne samo njihove rođake, pčele.
‘Kad bismo ose izbacili iz jednačine ekosistema mnogi insekti koji jedu lišće i sjemenke jednostavno bi ostali nekontrolisani’, kaže biologinja za NY Times.
Dodaje i kako su ose vrlo korisne i u slučaju ako vaše npr. paradajz u bašti napadnu štetočine, a postoje i ose koje će se uspješno uloviti u koštac sa stjenicama i crvima. Naime, odrasle ženke osa ih koriste kao hranu za svoje ličinke.
Cvijeće koje bi ose mogle voljeti
Osama su potrebna staništa slična onima koje preferiraju pčele, no za razliku od pčela koje konzumiraju biljnu hranu, ose vole biti u blizini specifičnih biljaka koje privlače insekte koje love kako bi nahranili svoje mlade.
Treba reći i kako ose čine 15 posto ukupnog broja insekata na svijetu koji posjećuju cvijeće. One se smatraju slučajnim ili sekundarnim oprašivačima, a ne mašinama za oprašivanje poput pčela sa svojim dlakavim tijelima za koje se drže polenske granule.
Tu je i jedna anatomska razlika: raspon cvjetova iz kojih odrasle ose mogu piti nektar je ograničen jer su im jezici obično kraći od jezika pčela. Iako je odabir domaćih biljaka važan kada stvarate stanište koje podržava korisne insekte, ose imaju dodatni zahtjev: jednostavno, ‘plitko’ cvijeće. Tako jako vole erigeron glaucus vrstu cvjetnica iz familije tratinčica poznat i po zajedničkom nazivu ‘morska tratinčica’.
Familiji biljaka s takvim oblicima cvjetova uključuju i srodnike mrkve kao što su Rattlesnake Master (Eryngium yuccifolium) i zlatna Aleksandra (Zizia aurea). Osama su posebno privlačni i asteri i njihovi srodnici, uključujući zlatnicu (Solidago), Erigeron, carevo oko (Coreopsis) i resnik (Eupatorium perfoliatum).
Isto tako i članovi familije metvice, uključujući razne planinske metvice (Pycnanthemum), konjsku metvicu (Monarda punctata) i bergamot (Monarda fistulosa), a isto tako i mliječne trave (Asclepias) i njihovu srodnu pseću ili indijsku konoplju (Apocynum cannabinum).
Treba spomenuti i da ose jako privlače cvjetovi bijele boje.
‘Ako imate bijelu i ljubičastu prerijsku djetelinu jednu do druge vjerovatno ćete primijetiti ose kako ponajprije posjećuju bijelo cvijeće’, naglašava Holm. Počnite tako saditi imajući na umu ose: oplemenjivanje bašte njihovim omiljenim cvijećem neće povećati vaše šanse da vas ubodu – i vaš bi povrtnjak mogao učiniti otpornijim mjestom.
