Jevrejski pioniri su u ranoj fazi stigli u Izrael bez ičega i uvidjeli da ni to mjesto ne nudi skoro ništa. Shvatili su da je zemlja većinom nepredsretljivo, kamenito tlo – veoma nepogodna za gajenje hrane.
Čitavu polovinu, Negev na jugu, čini pustinja. Na plodnijem sjeveru carovala je malarija.
Bilo je to sveto mjesto, ali su brzo uvidjeli – ne i naftno mjesto, to je jedan od malobrojnih predjela u tom regionu bez nafte. Prvi pioniri naišli su na težak izazov, bez stručnosti i iskustva. Sudbina je ukazivala da završetak njihove priče neće biti srećan.
Danas, poslije toliko godina, Izrael nije beznadežna pustinja neprestanog siromaštva – on je tehnološko čudo, stečište naučne preduzimljivosti kome zavide velike ekonomije svijeta. Tolika gustina startapova koja se ne može pronaći nigdje u svijetu.
Pročitajte: Prihrana paradajza i paprike kroz sistem kap po kap
Ljudi su se borili. Sadili su po njivama i voćnjacima, natjerali pustinju na povlačenje. Kopali bunare u pijesku.
Kada bi zemlja omanula sa prinosom, pa su u krevet odlazili gladni, zaklinjali su se da će pronaći rješenje. Prokrenuli su 1921. godine istraživački institut na kojem su mogli da proučavaju sjeme, zemljište i navodnjavanje i stoku, gdje su mogli stići do novih načina da dobiju bolji prinos od zemlje.
Većina napora bila je usredsređena na čisti opstanak. Da bi se borili protiv nedostatka hrane, istraživali su sjeme i sadili usjeve koji mogu duže da opstanu u skladištima – tako je nastao čeri paradajz.
Pročitajte: Četiri razloga zbog kojih treba jesti cherry paradajz
Da bi se nosili sa nedostatkom vode, razvijali su nove tehnike za recikliranje, sve dok skoro polovina njihovih usjeva nije rasla od već korišćene vode.
Izmislili su proces navodnjavanja koji se zove kap po kap, može da navodnjava njivu sa i do 70% manje vode, bez ikakve štete po usjeve.
U to vrijeme nisu ni pomišljali da će to postati jedna od najvažnijih poljoprivrednih inovacija u svijetu, da će se izvoziti i biti kopirana da bi pomogla da nahrani cijeli svijet.
