Kada su u pitanju četinari, ljudi ne pitaju kako se četinari režu, već zbog čega se režu? Odgovor je enormno dugačak, a između ostalog dovoljno je reći da nakon rezidbe biljka izgleda jedrije, zdravije, kompaktnije, gušće, pravilnog rasta i očuvanog habitusa.
Bez obzira da li se radi o mediteranskom, kontinentalnom ili planinskom regionu, sa svim temperaturnim amplitudama koje sami po sebi imaju, želja hortikulturista i baštovana da u svojim projektima i dvorištima imaju neki od velikog broja vrsta četinara, nikako ne jenjava.
Unutar same kategorije ovih biljnih vrsta, postoji ogromna lepeza varijeteta sa svim njihovim karakteristikama. Od poleglih Juniperusa u čitavom spektru boja, preko vrsta iz rodova Pinus i Cedrus, Thuja, Cupressus, Abies, do za mene definitivno kraljica svakog dvorišta, srebrenih smrča Picea pungens, sa obiljem varijeteta.
Sve četinarske vrste imaju niz specifičnosti i zahtjeva prema uslovima sredine, više nego bilo koja druga biljna vrsta. Veoma su specifični kako po pitanju samog zemljišta tj njegove drenaže, temperature kao i same zagađenosti vazduha gdje sve vrste ne vole zagađene gradske sredine sa velikom količinom betona i veoma žarkim ljetima.
Rezidba je krucijalna kod uzgoja četinara
Veoma su često kupci i držaoci bilja četinara fascinirani njihovom ljepotom prilikom kupovine, posmatranjem raznoraznih fotografija četinara na internetu itd., ali se još češće upravo isti ti ljudi žale na kvalitet i izgled njihovih biljaka, traže rješenje i sugestiju “kako ih održavati, kako ih liječiti, čime ih prskati, čime ih đubriti?” dok se jako mali broj ljudi sjeti krucijalne stvari, a to je rezidba.
Kada su u pitanju četinari, ljudi ne pitaju kako se četinari režu, već zbog čega se režu? Odgovor je enormno dugačak, a između ostalog dovoljno je reći da nakon rezidbe biljka izgleda jedrije, zdravije, kompaktnije, gušće, pravilnog rasta i očuvanog habitusa.
Međutim da bi svi navedeni epiteti bili vidljivi u samoj stvarnosti, strogo se mora voditi računa o određenim pravilima u samoj rezidbi.
Rezidbu ne obavljati u vlažnim periodima godine
Jedan od veoma bitnih parametara jeste vrijeme obavljanja same rezidbe. Ono je često u direktnoj povezanosti sa klimatskim faktorima samog regiona u kom se biljke nalaze, ali načelno se mora voditi računa da se rezidba četinara ne obavlja u vlažnim periodima godine, kakva je najčešće jesen. Ovo je naročito važno ako su u pitanju jači rezovi, tj. veći presjeci kada novonastala rana predstavlja “ulazna vrata” za mnogobrojne patogene prouzrokovače bolesti, naročito kod vrsta iz roda Picea spp. Nije dobro rezati ni u toku jakih zima sa niskim temperautrama te se stoga dolazi do prostog rješenja da je biljku najbolje rezati kada se već izlazi iz zime, nakon opasnosti od djelovanja niskih temperatura, a prije kretanja vegetacije tj dok biljka “još uvijek miruje”. Na ovaj način se postiže relativno brzo zacjeljivanje rana, a novonastali prirasti ce sakriti sva rezana mjesta i biljka će relativno brzo biti kompaktna.
U samoj vegetaciji može se raditi rezidba, kod nekih vrsta četinara, na manjim prirastima, kako bi se optimizirao rast i obezbijedila kompaktnost i gustina biljke, jer kod nekih vrsta kao sto su Pinus mugo, Pinus brepo upravo to prikraćivanje mladih prirasta, dovodi do jako velike gustine i kompaktnosti same biljke.
Drugi bitan parametar jeste kvalitet alata kojim se rezidba obavlja. Alat tj makaze kojima se obavlja rezidba mora da na biljci pravi oštar i pravilan rez kako nebi ostavljao zarubljene i gužvane ivice reza, jer u tim situacijama rana sporo zarasta, uslijed čega je mnogo veća mogućnost naknadnih infekcija.
Treći bitan parametar je odabir onog šta se reže. Osnovno pravilo je da se biljka obiđe više puta i detaljno pogleda kako bi se izbjegao pogrešan i bespotreban rez, jer mnogo puta je bolje neku granu poviti i podvezati nego li je prikratiti.
Cilj je očuvati kompaktnost i podmlađivanje biljke
Kada se grana skraćuje, to se radi uglavnom do pupoljka koji se želi ostaviti kao nova produžnica skraćene grane, a sve u cilju očuvanja kompaktnosti i podmlađivanja biljke. Osim toga, osnovna odlika četinara je da su spolja zeleni, dok unutrašnjost starenjem biljke ogolijeva, tako da u tom slučaju rez se radi samo do onog dijela grane na kom ima vitalnih pupoljaka koji bi nastavili dalji razvoj, a nikako do odrvenjelog dijela grane koji je ostarao.
Ovo se radi iz razloga jer četinari za razliku od šiblja i drveća jako teško aktiviraju spavajuće pupoljke iz odrvenjelih starih grana. U ovoj situaciji postoji par izuzetaka, ali generalno je mnogo bolje pridržavati se ovog pravila.
Pročitajte: Sadnja i gajenje čempresa
Rezidba oboljelih četinara
U praksi se najčešće susrećemo sa tim da se rezidba četinara uglavnom radi kada se oni iz nekog razloga “razbole”. Rezidba oboljelih četinara ima par pravila kojih se značajno pridržavati kako bi se oboljela biljka oporavila.
Prvo je da se inficirani biljni dijelovi uklanjaju u potpunosti, najčešće rezidbom do zdravog tkiva, a nekada i zdravog tkiva u dužini od 2-3 cm.
Drugo veoma bitno pravilo je da se prilikom rezidbe oboljelih biljaka, nakon svakog reza alat mora dezinfikovati, nekim od sredstava za dezinfekciju, kako se infekcija samom rezidbom ne bi još više proširila na samoj biljci.
Kao treće, biljke koje su oboljele moraju se umjereno rezati, a nikako veoma jako iz razloga što već iscrpljen četinar uslijed dejstva nekog patogena prouzrokovača bolesti, neće imati snage da pretrpi stres uzrokovan jakom rezidbom i veoma često dolazi do njegovog potpunog propadanja.
Na kraju, četinari iako godinama loše rezani, nepravilnog rasporeda grana u prostoru mogu se uz malo mašte i kreativnosti, poštujući sve kodekse adekvatne rezidbe, pretvoriti u tzv “Pom Pom” forme biljaka za one ljubitelje istočnjačkih metoda uzgoja.
Izvor: Agroklub
