Najvažniji činilac u borbi protiv pojave zarazne i drugih bolesti jeste sam organizam živine – njegova građa, životna snaga i otpornost. Na ovo treba posebno paziti kada se odabiraju grla za matično jato, pošto su sve pomenute osobine nasledne.
Osobine koje se prenose od roditelja na potomstvo mogu u punoj mjeri da se izraze i dalje razviju samo u povoljnim životnim uslovima. Zato su pravilna ishrana, dobar higijenski smještaj i primjerena njega ne samo uslovi ne samo uslov za proizvodnost živine već i osnovni faktori preventive protiv bolesti.
Hrana za živinu treba da je zdrava, da sadrži u dovoljnoj količini i u međusobno određenom odnosu sve za život neophodne hranljive materije, uključujući tu i vitamine. Ovakvu hranu davati živini iz uvijek čistih ranilica, i to u količini dovoljnoj da obezbijedi i normalno funkcionisanje organizma i njegovu proizvodnost.
Za napajanje živine koristiti samo svježu, čistu i zdravu vodu umjerene temperature, i to iz higijenskih pojilica, koje živina ne može da zagađuje.
Staje za živinu, naročito ako u njima živina stalno boravi, kao što je slučaj sa pilićima u brojlerskom tovu i nosiljama u intezivnoj proizvodnji jaja za potrošnju, treba da su higijenske: čiste, suve, uvijek provjetrene i dovoljno svijetle, s temperaturom koja najbolje odgovara živini određene vrste i uzrasta. Živini za priplod, a naročito podmlatku koji se odgaja za ovu svrhu, pored dobrog živinarnika treba obavezno obezbijediti i dovoljno prostrane i higjenske ispuste, jer je kretanje po čistom vazduhu i suncu od posebnog značaja za pravilan razvoj i porast podmlatka živine i održavanje priplodne sposobnosti priplodnih grla.
KLICONOŠE
Za sprječavanje pojave zaraze od posebnog značaja su mjere pritiv kliconoša. Kliconoše mogu da budu prirodne i mehaničke. U prvu grupu spada sama živina, a u drugu, prije svega, čovjek.
Grla koja su prebolila neku zaraznu bolest, ukoliko nisu na vrijeme odstranjena i zapata, opasni su sijači zaraznih klica. Naročito su, pak, opasna grla nepoznatog porijekla, te takva grla nikada ne treba unositi u zapat, a jaja za nasad i jednodnevne piliće nabavljati samo od poznatih i pouzdanih proizvođača.
Opasne kliconoše mogu da budu i grla živine druge vrste. Tako na primjer, kokoške mogu da unesu neku opasnu zarazu u zapat ćuraka, i obrnuto, a isti je slučaj i sa divljim pticama. Zato ne treba dozvoliti miješanje živine raznih vrsta i preuzeti sve moguće mjere da se divlje ptice drže podalje od farme, a posebno da ne dolaze u dodir za hranom i vodom namijenjenoj živini.
Kao kliconoša najčešće se javlja sam čovjek, pa je zato i najopasniji. Na svojoj obući, odijelu ili rukama, zagađenom hranom, priborom ili ambalažom, na točkovima kola i raznim drugim sredstvima on nesvjesno prenosi zarazne klice iz jednog mjesta u drugo, iz zaraženih zapata u zdrave. Na sličan način kao kliconoše mogu da se pojave miševi i pacovi, kao i druge domaće životinje, a naročito psi, te im ne treba dozvoliti da dodđu ni u blizinu živinarnika i ispusta, a kamoli da ulaze u njih. Što se tiče ljudi tu treba biti najoprezniji. Lica koja su u dodiru sa živinom treba da se pridžavaju pravila kao što su dezinfekcija ili zamjena obuće, navlačenje čistih mantila itd.
Međutim, ako pored svih mjera ipak dođe do pojave zaraze, inda obljela grla treba odmah odstraniti iz zapata i obavezno u saradnji sa veterinarskom službom izvršiti temljnu dezinfekciju i sporovesti sve mjere kako bi se zaraza iskorijenila na samom početku.