Topljenje voska je posao koji pčelari uglavnom nerado rade. Za to se obično koriste uređaji s vrelom vodom ili vodenom parom, ali je tokom ljetnih mjeseci mnogo lakše za to iskoristiti Sunčevu toplotu. Tako možete da bez trošenja energije i mnogo vremena, samo pomoću Sunca možete istopite vosak.
Postavlja se pitanje može li se ovaj posao obaviti i bez Sunčanog topionika, namjenski napravljene drvene ili metalne toplotno izolovane kutije s poklopcem od stakla. Odgovor je svakako da može i za tu svrhu potreban je dio košnice nastavljače, LR ili DB svejedno, plastična crna vreća za smeće, plitka posuda i prozorčić od kupatila. Čudan spisak, zar ne? Topionik improvizujemo, jer nam je potreban samo kratko vrijeme i neekonomično je praviti ga za mali pčelinjak.
Na neko sunačno mjesto postavimo poklopac od košnice. Ako se ispod limenog pokivača ne koristi stiroporska toplotna zaštita, tada nije loše u unutrašnjost ubaciti tablu stiropora odgovarajuće veličine. U krov, preko stiropora, postavimo prazan polunastavak košnice, čiju unutrašnjost obložimo crnim džakom za smeće.
Komoru za topljenje čine 2 polunastavka. Jedan se postavlja u krov, na njega dolazi ventilaciona mreža, a na nju drugi. U sredinu komore topionika, odnosno na donji nastavak treba postaviti posudu za prihvatanje voska u koju se može prethodno sipati nešto vode. Pokrije se ventilacionom mrežom, na koju se ređe izlomljeno saće. Sve se to pokriva staklenom pločom, koja je zapravo skinuto unutrašnje krilo od malog prozora kakvi se koriste na kupatilima.
S obzirom na to da je ljeto, ovi prozori su ionako uvijek otvoreni, a pokriva ih mreža protiv komaraca. Svi sastavi moraju da budu dobro zadihtovani, što se i pretpostavlja već pri izradi same košnice. Cijelu komoru takođe treba obaviti crnom folijom.
Saće se topi i vosak kaplje u posudu ostajući na površini vode, odakle se lako istresa kada se ohladi. Oni koji ne žele da im se ventilaciona mreža uprlja od voska, mogu napraviti ram od letvica 20×20 mm i na njega razapeti retku mrežicu. Ovakav ram se koristi i za pravljenje gorenjeg dijla, kada se postavi matična rešetka.
Takođe je mogu izostaviti i ovaj ram tako što će se posuda s vodom povezati mrežicom, kao što se zatvaraju tegle sa zimniciom pomoću celofana. Tada se saće stavlja direktno na mrežicu. Voda u posudi i nije neophodna ona služi samo da se vosak ne zalepi za posudu, a da se to ne bi desilo, može se posuda tanko premazati slojem meda. Tada sigurno neće doći do magljenja stakla.
Da bi što više sunčevih zraka ulazilo u unutrašnjost komore, pod poklopac treba postaviti neki podmetač, cigli na primjer. Time se izbjegava pojava sijenke. Jedino što se cijela konstrukcija mora s vremena na vrijeme zakretati kako se sunce pomera na nebu.
Čist pčelinji vosak se topi na 64,04 ºC, a stvrdnjava se na 63,04 ºC.
Izvor: agromedia.rs
Autor: Dejan Kreculj
Tekst je originalno objavljen u časopisu Poljoprivrednik
PROČITAJTE:
Pčele i njihova potreba za vodom
Svi znamo da su PČELE najkorisnija stvorenja, a znate li kakva je njihova ANATOMIJA
