Heljda je vrlo je zahvalna sa stanovišta gajenja, hemijskog sastava i rentabilnosti proizvodnje. Ljudi koji su alergični na gluten (koji izaziva simptome kao što su nervozna crijeva, dijareja, grčevi u trbuhu, nadimanje, pojačani gasovi, gubitak tjelesne mase). Za njih je ova vrsta izuzetno važna, jer ne sadrži gluten. Najzastupljeniji među proteinima je globulin (40%). Pored proteina, najviše ima skroba (71%), masti (1,5–3,7%), ulja (16–20%, od toga zasićenih masnih kiselina, 30–40% oleinske i 31–41% linolenske kiseline), šećera i celuloze. Plod je bogat esencijalnim aminokiselinama (8,6–9,3%) i vitaminima B1 i B6 (u zrnu heljde ima 150% više vitamina B grupe nego u zrnu pšenice). Heljda je poznata medonosna biljka, jer obilno luči nektar. Med od heljde je na tržištu tražen i mnogo cijenjen proizvod.
Plodored
S bzirom da heljda ima kratak vegetacioni period (90-120 dana), može se gajiti u različitim plodoredima. Pogodna je i za prekidanje monokulture na površinama pod duvanom, zatim kao međuusjev u hmeljanicima, mladim voćnjacima i vinogradima, kao i pokrovni usjev radi sprječavanja erozije. Najčešće se gaji u plodoredu poslije pravih žita – pšenice, ječma, ovsa, kao i zrnenih mahunarki – pasulj, grašak i soja. Može da se gaji poslije krompira, kukuruza i povrtarskih biljnih vrsta. Zahvaljujući povoljnom uticaju na fizičke osobine zemljišta, kao i na biološko suzbijanje korova, većina usjeva poslije heljde reaguje povećanim ukupnim prinosom, što heljdu svrstava u grupu biljaka odličnih predusjeva. Pogodna je da se gaji u sistemima održive i organske poljoprivrede, jer se u tehnologiji proizvodnje ove biljne vrste upotreba hemijskih preparata svodi na minimum.
Koji će se sistem osnovne obrade primjeniti, zavisi od zemljišta, predusjeva i vremena sjetve heljde (glavni, naknadni ili postrni usjev ). Ako se heljda gaji kao glavni usjev proljećne sjetve, osnovna obrada se izvodi tokom jeseni. Za heljdu treba uraditi ranu duboku jesenju obradu zemljišta na 20-25-30cm, u zavisnost od tipa zemljišta, predusjeva i količine žetvenih ostataka predkulture. Predsjetvenu pripremu uraditi kvalitetno sa 1-2 kultiviranja sjetvospremačem ili drljačom, na dubini predsjetvene obrade 6-10cm. Kad se heljda gaji kao naknadni usjev, predsjetvenu pripremu treba uraditi neposredno nakon redukovane obrade, odnosno zaoravanja žetvenih ostataka predusjeva.
Đubrenje
Ishrana ima veliki značaj u proizvodnji heljde, jer biljke u kratkom vegetacionom period usvajaju znatne količine hraniva. Ukupan prinos i kvalitet zrna u zavisnosti je od potencijala zemljišta i intenziteta ishrane samih biljaka. U ishrani glavnu ulogu imaju azot, fosfor i kalijum, dok manje bitni elementi su kalcijum, sumpor i gvožđe. Mikroelementi imaju značaja u ishrani heljde, naročito cink, bor, mangan, molibden i bakar. Heljda dobro koristi đubriva unijeta pod predhodnu kulturu, naročito na unešen stajnjaka pod predusjev. Najveći efekat se postiže ako se đubrivo unese pod osnovnu obradu. Ako primjenjujemo prihranjivanje to radimo u fazi masovnog cvjetanja. Količina hraniva kreće se u granicama 30-60 kg/ha azota, 30-60kg/ha fosfora, 30-45kg/ha kalijuma. Na zemljištima prebogatim hranivima, heljda razvija veliku nadzemnu masu, kasnije cvjeta i prinosi zrna su manji, a može da dođe i do poleganja usjeva.
Izbor sortimenta i sjetva
Heljda dobija sve veći privredni značaj, tako da se iz tog razloga sve vise radi na selekciji ove biljne vrste. U proizvodnji su uglavnom zastupljene domaće populacije obične heljde, kao i manji broj introdukovanih sorti pretežno iz Rusije (Bogatir, Kalininskaja, Majskaja, Sibirjačka). Kod nas su uglavnom zastupljene dvije sorte, “Novosadska heljda“, koja se ističe brzim porastom i čvrstim stablom, visine 90-110 cm, dobro se grana, tolerantna je prema suši, osipanju zrna i poleganju. Dužina vegetacionog perioda je 100-110 dana. Genetički potencijal rodnosti je 2,5-3 t/ha, sadržaj proteina 17-20%.
Druga sorta koja zauzima površine kod nas je “Golubica“. Osnovne karakteristike naših sorti jesu dobra adaptabilnost u našim agroekološkim uslovima, dok su po proizvodnim osobinama i kvalitetu zrna na nivou introdukovanih sorti. Za sjetvu koristimo sjeme iz prethodne godine, pošto starije sjeme gubi klijavost i energiju klijanja. Pred sjetvu sjeme se izlaže zagrijevanju na suncu u toku 6-10 dana. Ovom mjerom povećavamo energiju klijanja i procenat klijavih zrna sjemena, koja ne smije da bude ispod 95 %, i maksimalnom količinom stranih primjesa 1%.
Optimalno vrijeme za sjetvu je kada se zemljište zagreje do dubine 10cm na 15o C. Pošto je heljda biljka kratkog vegetacionog perioda može se sijati kao naknadni i postrni usjev. U ravničarskim predjelima sjetva se obavlja u aprilu i maju, a može se sijati sve do početka jula ako se gaji radi pčelinje paše i sideracije. Sjetva se obavlja mašinski u redove 13-15cm, ili širokoredno 45-60cm. Za širokorednu sjetvu treba 40-60 kg/ha sjemena, a za gustorednu sjetvu treba 80-100 kg/ha sjemena; dubina sjetve je 4-6cm. Prije sjetve sjeme se dezinfikuje protiv patogenih gljiva Botriris cinerea i Peronospora fagopyri. Najefikasnije metode dezinfekcije su hemijske, odnosno tretiranje pojedinačnim nesistemičnim i sistemičnim fungicidima ili njihovim kombinacijama.
Mere nege i zaštite useva
Sistem mjera nege koji će se primjeniti zavisi od načina sjetve.
Poslije sjetve vrši se valjanje usjeva ukoliko za to ima potreba. Pri pojavi korova i pokorice prije nicanje heljde preporučuje se drljanje lakim drljačama. Poslije nicanja heljde, treba izvršiti međuredno kultiviranje ukoliko se radi o širokorednoj sjetvi.
Kultiviranje se obavlja čim biljke obrazuju prve prave listove. Da bi se spriječilo zasipanje tek izniklih mladih biljaka sa zemljom, na kultivatore treba obavezno postaviti tanjiraste zaštitnike. U zavisnosti od zakorovljenosti i zbijenosti zemljšta izvodi se 1-2 kultiviranja na dubini do 10cm.
Navodnjavanje je takođe vrlo važna agrotehnička mjera, posebno ako se heljda gaji kao postrni usjev. Prvo zalivanje se izvodi u fazi intenzivnog porasta stabla i grananja. Orošavanje ima prednost, jer se na taj način povećava relativna vlažnost vazduha, koja značajno utiče na povećan procenat oplođenih cvjetova.
Neophodan način njege heljde je dopunsko oprašivanje pomoću pčela. Ova mjera podrazumjeva postavljanje košnica sa pčelama pored usjeva u početku cvjetanja biljaka. Pošto je period cvjetanja kod heljde dug, heljda stvara veće količine nektara, tako da pčelinje društvo u jednoj košnici može sakupiti i proizvesti do 5 kg meda, odnosno u povoljnim uslovima pčele mogu proizvesti i do 300 kg meda po hektaru. U nedostatku pčela izvršiti dopunsko oprašivanje. Ovo se vrši ujutro oko 8-10 časova, i ponavlja se 4-5 puta. Dobar efekat postiže se u uslovima navodnjavanje vještačkom kišom. Zaštita usjeva od korova vrši se herbicidima prije sjetve, kao i tokom vegetacionog perioda. Heljdu tokom vegetacije napada manji broj insekata, tako da se i neprimjenjuju hemijske mjere zaštite.
Žetva usjeva
Heljda cvjeta neujednačeno pa je zbog toga važno odrediti pravo vrijeme žetve. Najbolje vrijeme žetve heljde je kada je oko2 /3 zrna dobilo mrku boju. Žetva se vrši preuređenim kombajnom u što kraćem roku, zbog osipanja. Prilikom žetve sjeme heljde ne treba da sadrži više od 14-15% vlage. Prinos zrna se kreće od 1-4 t/ha, najčešće 1,5-2 t/ha, dok je prinos zelene biomase 25-35 t/ha.
Prerada heljde može biti dvojaka: može se mljeti cijelo zrno (integralno heljdino brašno) ili mljeti oljušteno zrno. Za ljuštenje se koriste posebne mašine, a odstranjeni omotač zrna (sterilizovan) se koristi kao nus proizvod za proizvodnju jastuka. Od 100 kg sjemena treba da se dobije 65-70 kg brašna, oko 20 kg ljuske (omotač) i oko 15 kg mekinja. Brašno heljde dostiže cijenu od oko 3 eura/kg u maloprodaji, ali je izuzetno zdrav proizvod i dobro se prodaje i zato postoji opravdana isplativost uzgoja heljde kod nas.
Heljdu gajimo radi zrna. Oljušteni plodovi mogu se koristiti u ishrani na vise načina. Cijela zrna služe kao hranljivi dodaci za različita variva, dok se brašno pomješano sa pšeničnim ili ražanim koristi za izradu hljeba povećane svarljive vrijednosti. U procesu industrijske prerade zrna heljde dobija se više vrsta prehrambenih proizvoda kao što su celi plodovi heljde, brašno od oljuštenog zrna, integralno brašno od neoljuštenog zrna, heljdine ljuspice, heljdin griz.
Najznačajniji sastojci heljde su flavonoidi. Rutin, kvrcetin i hiperozid su prisutni u najvećoj količini. Zahvaljujući prisustvu navedenih sastojaka ekstrakt ove biljke se koristi za izradu fitopreparata koji se primjenjuju za jačanje venskih krvnih sudova, smanjenje osjetljivosti i propustljivosti kapilara, za ubrzanje venske cirkulacije.
Dijete koje sadrže heljdu utiču na smanjenje holesterola i visokog krvnog pritiska. Funkcionalnost heljde, nutritivna svojstva, potiče i od prisustva antioksidanata. U zrnu su prisutni tokoferoli i polifenolna jedinjenja. Zrno sadrži oko tri puta više polifenolnih jedinjenja nego zrno ovsa i ječma. Ljuska i mekinje imaju oko četiri puta veću antioksidativnu aktivnost u poređenju sa ovsem i ječmom. Zahvaljujući ljekovitim osobinama, heljda je postala izuzetno cjenjena u farmaceutskoj industriji.
dipl. ing. Vladimir Rankov
