Turskim bolničkim istraživanjem iz 1998. godine ustanovljeno je da sok od mahuna rogača blagotvorno djeluje u suzbijanju proljeva kod djece. Rogač pomaže i smirivanju nadraženosti crijeva.
Sluz i smola takođe su se upotrebljavali za liječenje povraćanja, i to u blagim preparatima koji su odgovarali i djeci i trudnicama. Istraživanja pokazuju kako rogač može poboljšati nivo lipida kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom.
Rogačeva smola koristi se kao dijetalna hrana i kao zamjena za čokoladu. Nadoknađuje hranjive tvari pa time čini hranu snažnom, ali ne i masnijom. Rogač ima drugačiji okus od čokolade, ali je po sastavu mnogo prihvatljivija namirnica za oboljele od dijabetesa, migrena, tjeskobe, nervoze i sl.
Prirodno je sladak pa je kod pripreme poslastica od rogača potrebno dodati puno manje šećera nego kada se prave poslastice od kakaoa. Rogač ima mali udio masti, bogat je pektinom i rijetko djeluje kao alergen.
Kalorijska vrijednost mu je za 2/3 manja nego kod čokolade. Za razliku od čokolade, ne sadrži feniletilamin, oksalnu kiselinu i stimulanse. Feniletilamin može imati nepovoljan uticaj na razvoj migrene, porast krvnog pritiska i porast nivoa glukoze u krvi.
Oksalna kiselina ometa apsorpciju kalcijuma i cinka, minerala koji su važni za zdrave kosti i kožu. Teobromin i kofein, stimulansi prisutni u čokoladi, mogu izazvati alergijske reakcije. Sjeme rogača se namače kako bi omekšalo, a zatim se uklanja vanjski sloj i vade klice. Ostatak se melje za dobijanje rogačeve smole. Rogačevo brašno dobija se inače sušenjem i mljevenjem pulpe iz mahune.
Zelene mahune rogača na stablu se pojavljuju već u proljeće. Rastu u grozdovima, vrlo polagano, mijenjajući boju u žutozelenu, crvenkastu, ljubičastu... U oktobru dobiju tamnosmeđu boju i dijelom se osuše.
Rogač dobro podnosi suvo, krševito tlo na kojem ništa drugo ne raste.
Izvor:glassrpske
























Nema komentara