Ova voćna vrsta se već milionima godina razmnožava iz sjemena i svaka jedinka je posebna. Zato iz prirode mogu da se selekcionišu genotipovi za stvaranje budućih sorti koje će se koristiti kao voćke u ishrani ljudi, za pravljenje sokova, džemova, rakije i drugih prerađevina.
Džanarike u prirodi možemo razlikovati po boji, krupnoći, ukusu i vremenu zrenja. Zato sa ovom biljnom vrstom možemo da stvorimo sorte koje će sazrijevati od polovine juna do sredine oktobra, što omogućava 4 mjeseca berbe i prerade.
Prema nekim istraživanjima, džanarika sadrži selen, a postoje i neke sorte koje su ljekovitije od mnogih vrsta šljiva. Ono što je samonikla kopriva kod povrća, to je džanarika kod voća. Zato bi što prije trebalo da počnemo da je koristimo na pravi način i dodijelimo joj ravnopravno mjesto sa drugim sortama šljiva, kajsija i breskvi.
Najčešće se ne zna da džanarika sadrži za organizam izuzetno povoljan odnos organskih kiselina jabučne, limunske, vinske, oksalne, taninske obiluje voćnim šećerima, vitaminima A, B grupe i C…
Kod nas je zovu šljiva ranka, džanarika (ponegde dženerika), ringlov… dok su joj botaničari nadenuli ime Prunus cerasifera. Najčešće je smatraju nižerazrednim voćem jer ne zahtijeva posebne ni klimatske ni zemljišne uslove, kao ni đubrenje ni prskanje. Od njenih žutih, narandžastih ili crvenih plodova najčešće se peče rakija „brlja”, koja i nazivom ne asocira na kvalitet.
Pročitajte:Džanarika pomaže kod ovih zdravstvenih problema /RECEPTI/
U narodnoj medicini džanarika se koristi kao sredstvo protiv zatvora, u slučaju upale žučne kese, bolesti jetre, srca, bubrega i povišenog krvnog pritiska... Zeleni plodovi se u nekim zemljama kisele i dobija se proizvod sličan mariniranoj maslini.























Nema komentara