Goraždanka Dika Maslan je među rijetkim ženama na ovom području koje se bave pčelarstvom. Sve je krenulo iz radoznalosti, da bi hobi vremenom postao biznis.
Na svom imanju u Barama kod Goražda ima više od 130 pčelinjih društava i uživa u ovom poslu.
“Pet godina se bavim proizvodnjom meda. Kad je tek počelo nisam razmišljala šta će biti dalje jednostavno mi se svidjelo. Danas imam 135 košnica i iako je ovo naporan posao ni jednog momenta se nisam pokajala. Radi se od jutra do mraka, u ovom poslu nema radnog vremena, treba sve pratiti, da nisu bolesne, voditi ih na ispašu” priča Dika.
U svijetu pčela
Svijet pčela je upoznala zahvaljujući prijateljima koji se bave pčelarstvom i sa kojima danas odlično sarađuje. U međuvremenu je registrovala vlastiti biznis, a osim meda proizvodi i različite preparate i kreme na bazi voska, sa kantarionom, nevenom, propolis kreme, propolis u etanolu ili maslinovom ulju.
“Sebi mogu zaraditi mjesečnu platu. Proizvodim razne vrste medova i primjesa, polen, propolis, med sa žarom, kunicom, bokvicom, sve je to dobro za imunitet, zatim borove pupoljke koji su odlični za disajne puteve i u periodu korone su pomogli mnogim ljudima. Mnogi mi se čude što to radim, ali u pčelinjaku uvijek ima posla. Rad u prirodi sed zavoli, a i same pčele. Što si duže s njima, sve ih više voliš i poštuješ”, priča Dika.
Bila je ovo teška godina za sve pčelare, jedino je avgust mjesec donekle “izvukao” situaciju ispričala nam je vrijedna pčelarka.
Teška godina
“Tad je krenula šuma i bilo je lakše. Moje pčele su ljetovale u Vinči u Hrenovici, zimovale su na Buni, tamo proljeće ranije počinje. Zahvaljujući pčelama upoznala sam i neke krajeve koje nikad prije nisam vidjela, bili smo i u selu Kljune kod Miljevine, tamo smo imali i malu nezgodu sa medvjedom. Kad medvjed nađe pčelinjak znate kako to već izgleda”, priča Dika.
Svoje proizvode izložila je i na sajmu meda u Goraždu, a to je i prilika da ljudi upoznaju kvalitet njenih proizvoda.
Među ženama pčelarima iz ovog kraja je i Dragica Novaković iz Rudog. Poput Dike priznaje da je posao oko pčela težak, ali i da se voli.
“Mi se ne bavimo ničim drugim osim medom i pčelama. Posljednjih pet, šest godina su bile teške, ali ova je izuzetno teška jer proljeće je bilo hladno kad je trebao biti razvoj, poslije toga vrućine do 42 stepena, a pčele to ne podnose”, kaže Dragica.
Ona i njen muž vlasnici su oko 200 pčelinjih društava, a Bogdan proizvodi matice i rojeve.
“Zavisi ko šta hoće, neko voli paketne rojeve neko rojeve na ramovima. Teško se može živjeti od pčelarstva, zahtjeva mnogo rada, po noći sanjate pčele. Rudo nema dobre pašnjake i mi tu samo zimujemo, seleći smo, idemo za pašom, imamo elektronske vage i prema njima se orjentišemo, gdje bude unosa tu se zadržavamo”, kaže Dragica.
