Krbuljica (Chaerophyllum bulbosum) je veoma stara kultura koja se uzgaja zbog skrobnog korijena i lišća. Poznata je kao gurmanski ili francuski peršun, jer mu je vrlo slična, ali se odlikuje mirisom po anisu. Mladi listovi su veoma ukusni kao dodatak salati.
Vodi porijeklo sa područja Bliskog Istoka i šireg područja Kavkaza. Uzgaja se širom svijeta. Veoma često je nalazimo u prirodi u vlažnim šumama, šikarama, uz puteve, reke, ali uvijek u blizini naselja.
Krbuljica je dvogodišnja biljka iz familije Apiaceae (štitonoše), sa gomoljasto zadebljalim korenom, visine od 50-200 cm. Stabljika je uspravna, šuplja, na preseku okrugla, u donjem delu dlakava i ljubičasta, prema gore razgranata. Listovi su 2-4 puta perasto razdeljeni, sa dugim rukavcem i sa linearno nazubljenim rubom. Bijeli cvjetovi razvijaju se u štitastim cvastima, složeni od 15-20 pojedinačnih cvjetića. Cvjeta od juna do avgusta. Plodovi su izduženo ovalni, pri vrhu suženi.
Pročitajte: MEKSIČKI KROMPIR ILI JICAMA – Kako se gaji i koje su njegove prednosti
Formira korijen u prvoj godini, a u drugoj godini formira sjeme. Korijen je prilično mali, obično dostiže 5 do 7,5 cm u dužinu i upola manje u širinu. Veličina vjerovatno objašnjava njenu manju popularnost u poređenju sa srodnim biljkama iz iste familije, poput šargarepe ili peršuna koje imaju znatno veći koren. Koren ima najbolji ukus posle nekoliko nedelja od skladištenja ili nakon zamrzavanja u zemljištu. Sadržaj skroba u korijenu je oko 20%. Zadebljali korijen jednogodišnje biljke može se peći ili pržiti ( kao krompir), kuvati pa i jesti sirov kao salata. Ukus podsjeća na kesten. Sadržaj vode u korenu se kreće oko 60%.
Prije upotrebe mora proći kroz period hladnog skladištenja. To se postiže na taj način što se ostavlja u zemlji do prvih mrazeva ili se čuva u frižideru ili drugom hladnom, vlažnom mjestu. Korijen koji se čuva na 40C zaslađuje se dovoljno za jelo za mjesec dana.
Prilikom skupljanja ove biljke u prirodi trebalo bi voditi računa da se ne pomiješa sa opojnom krabljivicom (Chaerophylium temulum L.), koja može izazvati proliv i slabost. Korijen ove vrste je uži, vretenastog oblika, a stabljika je crvenkasta i do gornjeg dijela obrasla dlakama.
Pored toga što ovu biljku srećemo u prirodi, ona se može uspješno gajiti u našim baštama. Nikada nije bila posebno popularna kultura, iako se u prošlosti češće uzgajala nego danas.
Od sjetve do korijena koji se može upotrebiti potrebno je najmanje deset mjeseci.
Ova biljka je otporna na hladnoću. Dobro podnosi zasenu, često se gaji ispod voćaka. Zahteva optimalnu vlažnost zemljišta, ako nema dovoljno vlage, krbuljica brzo prelazi u generativnu fazu razvoja, lišće postaje grubo i neprijatnog ukusa. Daje dobre prinose na plodnim i propusnim zemljištima.
Listovi imaju miris anisa, a po ukusu podsećaju na peršun. Spolja, krbuljica podsjeća na običan peršun. Često se naziva francuskim peršunom ne samo zbog njegove fizičke sličnosti, već i zbog činjenice da se često koristi u klasičnim mješavinama začina u francuskoj kuhinji.
Razlikujemo dvije vrste baštenske krbuljice:
– lisnata krbuljica
Gaji se samo za konzumaciju nadzemnog dijela biljke
– gomoljasta krbuljica
Koriste se gomolji ove krbuljice
Ova biljka nema posebnih zahteva za plodoredom, ali trebalo bi voditi računa da ne dolazi na parcelu posle biljaka iz iste familije.
Sjetva se obavlja od marta do jeseni. Brzo klija, a niče već posle 12 do 16 dana. Sjetva može biti direktna. Najbolje ju je obavljati sukcesivno, u više navrata. Sjetva se obavlja u redove sa razmakom 15-20 cm x 30 cm. Dubina sjetve je 1-1,5 cm. Sjeme klija 2-3 nedelje poslije sjetve. Da bi sjeme proklijalo, mora da prođe proces jarovizacije. Kad proklijaju, biljke za relativno kratko vreme ostvare lisnu masu koja se može redovno koristiti.
Njega biljaka uključuje umjereno zalivanje, okopavanje, plijevljenje i uklanjanje cvjetnih stabljika. Kao prihrana može se upotrijebiti rastvor drvenog pepela ili divizme. Berba zelene mase može započeti kada biljka dostigne visinu od 20 cm.
