Povrtarske vrste u našim baštama i na njivama gaji se, ili iz rasada, ili iz direktne sjetve, ili se koriste oba načina. Paradajz je povrće koje se gaji i iz rasada, i iz direktne sjetve. A koja će se metoda koristiti određuju sorta, namijena i prostor.
Proizvodnja rasada i njega posađenih biljaka nije lak posao, i mali baštovani se najčešće odlučuju za to da gotov rasad kupe na pijaci ili od provjerenih proizvođača. Nerijetko se „opeku“, jer biljke koje kupe ne odgovaraju, ni po kvalitetu, ni po sorti, pa se sljedećeg proljeća upuste u proizvodnju sopstvenog rasada. Tek tada shvate koliko je teško dobiti biljku željenog kvaliteta. I tada riješe da ovo povrće siju pod motiku, kako su radile i majke, i bake. A tada se na prve zrele plodove čeka dugo, i opet, proizvodnja je daleko od idealne.
Pročitajte: Sjeme paradajza odlučuje o prinosu i kvalitetu
Baštovani uglavnom znaju da svaka proizvodnja ima i prednosti i mane. Koje su prednosti i mane jednog, a šta treba očekivati od drugog načina proizvodnje saznali smo od diplomiranog inženjera Dragomira Radića, savjetodavca u Poljoprivrednoj savjetodavnoj stručnoj službi u Smederevu. Svoja zapažanja objavio je i na sajtu Ministarstva poljoprivrede.
Paradajz je toploljubiva biljka sa dugom vegetacijom, pa se zato i proizvodi iz rasada, kako bi se skratilo vrijeme od iznošenja na otvoreno polje do prve berbe. To u prosjeku iznosi 45 do 50 dana od nicanja do rasađivanja i prvog cvjetanja, i još 45 dana od cvjetanja do prve berbe. Dakle, čitava tri mjeseca. U plasteniku bez grijanja sjeme se sije od 15. do 20. marta, nikne za 7 do 10 dana, a na otvoreno se iznosi kada prođe opasnost od poznih proljećnih mrazeva, što je obično poslije Đurdevdana. Tako se prvi zreli plodovi beru već krajem juna.
