Kada nije bilo apoteka u svakom selu, niti doktora na svaki bol, narod se okretao prirodi. A među svim lekovitim biljkama, posebno mesto zauzimalo je – cveće. Ne samo kao ukras, već kao lek, melem i molitva. Što je mirisalo, to je lečilo.
Neven – cvet sunca i isceljenja
„Gde neven nikne, tu rana zaceli.“
Bake su ga stavljale u mast za opekotine, puklu kožu i rane. Suvi cvet se kuvao u masti od svinjske mašći i mazalo na sve – od žuljeva do hemoroida. Nevenov čaj pije se protiv upala i grčeva.
Ljubičica – za srce i dušu
„Ako ti je srce nemirno – stavi ljubičicu pod jastuk.“
Ljubičica je simbol smirenosti. Kuvala se kao čaj protiv kašlja, a utihnula bi i dečji plač ako se stavi malo sirupa od ljubičice u vodu. Njenim mirisom se ‘lečila tuga’.
Ruža – za grlo i ljubav
Slatko od ruže nije samo za dušu, već i za grlo – naročito kod dece. Vodica od ruže korišćena je za umivanje lica „da ne bude bledo i bez radosti“. Ružine latice sušene su za zimu, kao čaj „za srce, lepotu i žensku snagu“.
Zova – narodni antibiotik
„Zova ti čisti telo kao što kiša pere nebo.“
Čaj od cveta zove pije se protiv prehlade, gripa, bronhitisa. U narodu se verovalo da kad zova procveta, ne sme se ulaziti u kuću bez da se bar malo dodirne – zaštita od zla.
Majčina dušica – kad dete nije dobro
„Samo da mi zaspe na dušici.“
Ovaj mirisni cvet bio je lek za sve: dečji stomačić, ženske muke, umor i strahove. Kupke od majčine dušice pravljene su kad dete neće da spava, kad je nemirno ili „kad je neko bacio pogled“.
Cvetovi u kupkama i umivanjima
U svim krajevima Srbije postojali su rituali gde se u vodu za umivanje stavljaju ruža, neven, ljubičica, bosiljak i perunika. Time se „ispiralo zlo, čuvao lik i dozivala radost“.
Šta su nam ostavile u amanet naše bake?
– Cvetovi se brali rano, dok rosa nije spala
– Nikad se nisu čupali s korenom, „da ne uvene i zdravlje“
– Svako cveće ima „svoju priliku“: jedno za telesno, drugo za duševno
Izvor: etnosrb.rs