Mirjana Pešić iz Vlasotinca melemom od devet trava mužu pomogla protiv gangrene.
Kada zlo zakuca na vrata, čovjek se sjeti i onoga što je davno zaboravljeno. Tako se i Mirjana Pešić, penzionerka iz Vlasotinca, sjetila svog đačkog herbarijuma kada je njenom suprugu Sretenu trebalo da bude amputirana noga zbog gangrene.
– Pukim slučajem ili srećom, moja majka je sačuvala herbarijum koji sam pravila u osnovnoj školi i zahvaljujući kojem sam spasla život suprugu Sretenu – započinje svoju životnu priču Mirjana Pešić i nastavlja:
– Moja porodica se uvjek oslanjala na klasičnu medicinu i farmaceutske lijekove, pa se nisam posebno interesovala za ljekovito bilje. Međutim, sve se promijenilo prije tri decenije kada su ljekari ustanovili da je bolna rana na nozi mog supruga, ustvari, gangrena koja se može zaustaviti samo amputacijom. Moj Sreten je bio konobar i nikako nije mogao da se pomiri sa činjenicom da će ostati bez noge. Obišli smo skoro sve bolnice po Srbiji, u nadi da ćemo naći lijeka, ali svi ljekari bili su isključivi – amputacija je po njima bila neminovna, na šta moj muž nikako nije htio da pristane. Slamka spasa bila nam je alternativna, tradicionalna medicina koja se zasniva na ljekovitom bilju. Tada sam se sjetila svog herbarijuma i uputila se u rodnu kuću u zaplanjskom selu Donji Prisjan. Zahvaljujući dobrim nastavnicima, moj herbarijum je bio prepun ljekovitog bilja sa nazivima i opisima, tako da sam od početka imala dobar oslonac, a onda sam počela da se konsultujem sa iskusnim travarima i literaturom u pripremanju melema. Krenula sam po livadama Vlasine, Jarčeva, Bojišta, Stubla i Zavidinca, u okolini rodnog sela Prisjana i obroncima Suve planine, i tražila biljke za pravljenje melema. Budući da je moj suprug trpeo užasne bolove, počela je trka sa vremenom. Spravljala sam mu melem i čaj od devet vrsta lekovitog bilja, među kojima su najvažniji bili: čuvarkuća, neven, kantarion i kora srećnog drveta, koja je crvenkasto-braon boje, a koristi se i za liječenje karcinoma debelog creva, jajnika i pluća. Na nogu sam mu naizmenično stavljala melem i oblogu od čaja, jer se čaj ne pije već se samo stavlja kao oblog, i za kratko vreme rana je od gangrene počela da se smanjuje i za nepuna dva meseca potpuno je iščezla. Kada je otišao u bolnicu na kontrolu, noga mu je bila izlečena. Lekari nisu mogli da veruju kolika je čudesna moć ljekovitog bilja.
Kada je izliječila gangrenu na muževljevoj nozi, Mirjana je prestala da pravi melem, ali se vrlo brzo pročulo da je djelotvoran, pa je sve više ljudi dolazilo da joj traži pomoć.
– U početku mi je bilo neprijatno, bojala sam se da ne pogoršam stanje obolelih, upozoravala sam da nisam ni ljekar ni vidar, ali su ljudi u nevolji bili uporni, i šta sam drugo mogla no da im pomognem. Opet sam počela da sakupljam ljekovito bilje i spravljam melem i nikada posle toga nije bilo neželjenih posedica, već mi je sa svih strana stizala zahvalnost – odgovara naša sagovornica i konstatuje: – Za protekle tri decenije iskustva, moj melem se pokazao kao veoma dobro sredstvo u liječenju ne samo gangrenoznih stanja već i psorijaze, hemoroida, proširenih vena, opekotina, bubuljica, svih vrsta rana na koži, ali i za njegu lica. Moj melem je pomogao mnogim oboljelim širom naše zemlje, a nema ni evropske zemlje u koju bar jedna kutijica melema nije poslata. Ne mogu da zaboravim baku od osamdeset godina sa gangrenom na nozi, koju niko nije smio da operiše jer je imala problema sa srcem. Njen suprug je čuo za mene i zajedno su došli po melem. Spasla je nogu i posle toga živjela još osam godina.
Izvor: Magično biilje
