Virusne bolesti – Napdne li virus biljku, ona se mora odmah spaliti. Virusi su zarazni organizmi koji se mogu razmnožavati samo unatar žive ćelije.
Prenose se na različite načine: leteći insekti virus prenose prilikom hranjenja; zdrava biljka se zarazi orezivanjem; dodirom sa zaraženom biljkom, zdrava će se zaraziti, itd. Najčešća je virusna mozaik-bolest. Na listovim se pojavljuju svijetle, žutozelene ćelije nastale poremećajem pri stvaranju lisnog zelenila. Bolest “okruglih mrlja” se često javlja kod pelargonija, dok kod bolesti “žutilo” lišće potpuno požuti.
Gljivična oboljenja – Često se javlja kod cvjetnih begonija. Topla i vlažna klima pogoduje širenju gljivica. Spore se prilijepe za gornje strane listova odakle isisavaju hranu. Na zahvaćenim mjestima nastaju sitne smeđe mrlje. Spore su vrlo otporne i dugovječne. I poslije uklanjanja zaražene biljke, nekoliko nedelja će biti pristune u prostoriji i napdati nove biljke.
Begonije ne treba prskati i zemlja treba da je vlažna a ne mokra. Biljka ne treba da stoji na suncu. Napadnutu biljku odvojimo, odsječemo joj zaražene listove (ako je samo neki list u pitanju) ili joj listove isperemo sapunicom, pa to ponovimo još koji put. Jako zaraženu biljku ćemo isprskati nekim hemijskim sredstvom protiv gljivica.
Plutavost – Sobne biljke mesnatih ili kožastih listova posevno su izložene ovoj bolesti. Smeđe mrlje nastaju sušenjem “bradavica” koje su se stvorile pri skupljanju vode na pojedinim dijelovima lista. Napadnuta mjesta nisu sposobna obavljati asimilaciju, pa je samim tim rast biljke nije kakav treba. Ovo je više fiziološka pojava koja ukazuje da je nešto pogrešno u samoj njezi biljke.
Nastane li na biljci mnogo plutavih površina, vjerovatno je i sam korijen oštećen. Biljka će vremenom odumrijeti. Možemo spriječiti ovu pojavu ako biljkama u vrijeme zimskog perioda omogućimo mirovanje i obustavimo prihranjivanje a zalivanje svedemo na minimum.