Virusne bolesti – Napdne li virus biljku, ona se mora odmah spaliti. Virusi su zarazni organizmi koji se mogu razmnoลพavati samo unatar ลพive ฤelije.
Prenose se na razliฤite naฤine: leteฤi insekti virus prenose prilikom hranjenja; zdrava biljka se zarazi orezivanjem; dodirom sa zaraลพenom biljkom, zdrava ฤe seย zaraziti, itd. Najฤeลกฤa je virusna mozaik-bolest. Na listovim se pojavljuju svijetle, ลพutozelene ฤelije nastale poremeฤajem pri stvaranju lisnog zelenila. Bolest „okruglih mrlja“ se ฤesto javlja kod pelargonija, dok kod bolesti „ลพutilo“ liลกฤe potpuno poลพuti.
Gljiviฤna oboljenja – ฤesto se javlja kod cvjetnih begonija. Topla i vlaลพna klima pogoduje ลกirenju gljivica. Spore se prilijepe za gornje strane listova odakle isisavaju hranu. Na zahvaฤenim mjestima nastaju sitne smeฤe mrlje. Spore su vrlo otporne i dugovjeฤne. I poslije uklanjanja zaraลพene biljke, nekoliko nedelja ฤe biti pristune u prostoriji i napdati nove biljke.
Begonije ne treba prskati i zemlja treba da je vlaลพna a ne mokra. Biljka ne treba da stoji na suncu. Napadnutu biljku odvojimo, odsjeฤemo joj zaraลพene listove (ako je samo neki list u pitanju) ili joj listove isperemo sapunicom, pa to ponovimo joลก koji put. Jako zaraลพenu biljku ฤemo isprskati nekim hemijskim sredstvom protiv gljivica.
Plutavost – Sobne biljke mesnatih ili koลพastih listova posevno su izloลพene ovoj bolesti. Smeฤe mrlje nastaju suลกenjem „bradavica“ koje su se stvorile pri skupljanju vode na pojedinim dijelovima lista. Napadnuta mjesta nisu sposobna obavljati asimilaciju, pa je samim tim rast biljke nije kakav treba. Ovo je viลกe fizioloลกka pojava koja ukazuje da je neลกto pogreลกno u samoj njezi biljke.
Nastane li na biljci mnogo plutavih povrลกina, vjerovatno je i sam korijen oลกteฤen. Biljka ฤe vremenom odumrijeti. Moลพemo sprijeฤiti ovu pojavu ako biljkama u vrijeme zimskog perioda omoguฤimo mirovanje i obustavimo prihranjivanje a zalivanje svedemo na minimum.