„Kada sam podigao plantažu šipurka, mnogi su me pitali zašto sam zasadio šipurak na njivi kada ga ima na svakom koraku. To je korov! Ja sam im rekao da to nikako ne može biti korov, jer i kamilice i nane ima svugdje, pa one nisu korov. Tako i drugih biljaka ima u prirodi pa nisu korov, već su lekovite biljke. Iz tog razloga ja sam se opredelio da sadim šipurak.“
Ovako počinje priču o plantažnom uzgajanju divlje ruže ili šipurka Valjevac Aleksandar Prodanović, prvi i zasada jedini uzgajivač ovog voća u valjevskom i kolubarskom kraju. Do 2011. godine radio je u jednoj farmaceutskoj kompaniji, kada ostaje bez posla. Tada je odlučio da se okuša u poljoprivredi jer mu je, kaže, i deda gajio i prodavao povrće.
Zemlje u svom vlasništvu nema, a u zakup uzima sedam hektara. Na parceli u Mrčiću na četiri hektara su kukuruz i šipurak, u Prijezdiću je 1.200 stabala lješnika, dok je hektar šljive u Gornjoj Bukovici, gdje planira i sadnju oraha. Ove godine zasadio je i 3.600 strukova paprike.
Pored svega najisplativije je, kako kaže, gajiti šipurak.
Na parceli površine dva hektara u novembru 2012. godine zasadio je 3.000 sadnica divlje ruže. U pitanju su dvije sorte, polimerijana i laksa, koje se razlikuju u vremenu zrenja. Aleksandar objašnjava da ovde nije riječ o hibridnoj već o divljoj vrsti šipurka, koji se isključivo gaji zbog ploda i kao podloga za kalemljenje ruža.
Uz to, kako kaže, ovaj način gajenja omogućava lakše branje, a sorte koje uzgaja su selekcionisane od vrsta koje rastu u prirodi. Riječ je o sortama koje imaju najmanje bodlji, daju najviše ploda u kojem ima najviše mezokarpa. To znači da imaju najmanje sjemenki, što je najbitnije za samu preradu.
„Šipurak je lak za gajenje, otporan je na bolesti, ne zahtijeva navodnjavanje, sadnice brzo napreduju, orezuje se kao i sve druge biljke. U drugoj godini od sadnje daje prvi rod. Koliko uložite u zasad toliko će vam se i vratiti. Na primjer, 2014. godine nabrano je tek desetak kilograma, prošle godine bilo je oko 400 kilograma šipurka, a ove jeseni kada se zavši i berba druge sorte (polimerijane) koja je u toku nadam se da će biti oko 1.500 kilograma. Iduće godine očekujem pun rod, a biću zadovoljan ako po jednom žbunu bude 4 kilograma šipurka“, kaže Aleksandar Prodanović.
U ovu plantažu berači su ušli 20. avgusta, kada je počela berba sorte lakse, a posao se završava do početka oktobra. Za podizanje ovakvog zasada, sa kupovinom sadnica i pripremom zemljišta, Prodanović kaže da je potrebno između 2.500 i 3.000 evra po hektaru. Pre četiri godine jednu sadnicu šipurka plaćao je oko 50 dinara.
Ove godine i vremenski uslovi su pogodovali ovoj biljci pa je i kvalitet ploda, koji će otići u preradu, zadovoljavajuć.
„Ulaganja u bilo koji vid poljoprivredne proizvodnje su velika, ali ako sve uradite na vrijeme i kvalitetno, to će se isplatiti. Potražnja za plodom šipurka je velika, a cijena nije zanemarljiva. Trenutno kilogram svježeg ploda šipurka je 70 dinara, što je u odnosu na šljivu koja je otkupljivana za 15 dinara daleko bolje i isplativije. Inače ove godine dio roda će biti prerađen u džem i voćnu kašu, dok će jedan deo biti osušen za čaj. Idemo ka tome da sve što proizvedemo na gazdinstvu preradimo jer se tako ostvaruje veća dobit.“
„Ove godine plan je da se proizvede 1.500 tegli džema od šipurka, isto toliko i od šljiva, kao i 1.500 tegli ajvara. Problema sa plasmanom nema. Pošto je registrovano poljoprivredno gazdinstvo, sve proizvode prodajemo na sajmovima i drugim manifestacijama“, priča Prodanović.
Prodanović kaže da postoji ideja da proizvođači u Srbiji koji plantažno gaje šipurak (Gornji Milanovac, Kruševac, Salaš Noćajski , Sremska Mitrovica, Novi Sad, Valjevo) formiraju Udruženje i izgrade zajednički objekat za preradu šipurka, te bi na taj način bili konkurentniji na tržištu.
Autor: Dejan Davidović
Izvor: agromedia.rs
PROČITAJTE:
Šljiva – Berba i priprema za pečenje rakije
