U novovaroškom selu Božetići, u domaćinstvu Zorice Popović, ojagnjile su se četiri ovce a na svijet su donijele nevjerovatnu brojku – čak 13 jagnjadi!
Zorica i sama kaže da je ovo prvi put da se u njenom domaćinstvu tako nešto desilo a to je da su joj čak dvije ovce ojagnjile po četiri jagnjeta. Prava rijetkost, a čudila se kako vlasnica stada, tako i komšije.
Zorica uz svinje i krave drži i sjeničku pramenku.
Kad se pročulo po selu za srećnu i neobičnu vijest, odmah su došle i komšije na čast, ali i da joj čestitaju i svojim očima vide.
Ponijeli, veli Zorica, i piva i rakije da se počaste.
Ona dodaje da hrane za svoje životinje ima dovoljno, a da je nije strah kad njene ovce jagnje trojke jer je toga bilo više puta, ali četvorke su nešto drugo. Veli i da su joj mnogo dobre, da se jagnje dvaput na godinu i da svaka koja je imala trojke odgaji ih kao jedno da je, sve su dobre majke.
Zoricu u selu mnogo hvale, kažu da joj nema ravne kad je riječ o vrijednoći, radu i poslu, a seoski posao je težak. Još teže je to što Zorica živi sama, rano je ostala bez muža ali je svojim teškim radom i svojom mukom odgajila i odškolovala tri kćerke koje su se poudavale i otišle.
Međutim, podarile su joj unuke pa je Zorici srce puno kad joj unuci dođu i rastrče se po dvorištu. Ljetos joj je za raspust bila unučica iz Čačka a Zorica ne krijući osmjeh kaže da je častila po selu kad joj je došla.
Selo je voli, a i ona njih, kaže da su ljudi mnogo dobri i da uvijek hoće da joj pomogu, a komšo Milanko veli da sve žene treba na nju da se ugledaju koliko je vrijedna.
“Mi se njoj divimo, uzor je svima, toliko radi”, dodaje Milanko.
Zorica ima i jednu muku, a to je voda.
“Dođu ljudi, napune rezervoar ali se to brzo potroši, kaže Zorica koja potom mora dole na česmu, u selo, da dovlači vodu na rukama, kolicima a zimi nije lako kliza se sve jer je teret veliki… Sad kad ima snega ona uzme pa ga topi životinjama za vodu”, kaže ona.