Naučnici i stariji ljudi tvrde da je piletina nekad bila bogata ukusom i cijenjena, dok je današnje pileće meso često opisano kao ‘gnjecavo’ i bez pravog okusa. Nekada su kokoške slobodno kljucale po dvorištu, dok se danas hrane koncentratima koji uključuju soju, često GMO.
Prema istraživanjima, 1923. je bilo potrebno 16 nedelja za uzgoj pileta teškog 1 kg, dok je 1933. to trajalo dvije nedjelje manje. Do 2005. pilići su postali četiri puta teži nego 1957., iako su hranjeni na isti način. U 2016. prosječna težina pilića bila je 2,8 kg. Naučnici ove razlike pripisuju genetskim manipulacijama koje su počele 1948. s ciljem stvaranja brže rastućih i većih pilića.
Masovna proizvodnja piletine uključuje uzgoj pilića u velikim hangarima u lošim uslovima, gdje su pilići ograničeni u kretanju kako bi maksimalno pretvorili hranu u meso. Hranjeni su 24 sata dnevno uz intenzivno svjetlo i razne dodatke poput hormona i antibiotika.
U ruralnim dijelovima još uvijek se mogu naći domaći pijetlovi i kokoške, koji imaju tvrdo, sočno meso. No, djeca danas često odbijaju takvo meso jer preferiraju mekano industrijsko pile.
Veliki proizvođači pilećeg mesa teže uzgoju pilića s razvijenim batkom i karabatkom, dok su ostali dijelovi tijela kržljavi. Sličnost između različitih vrsta mesa povećava se jer se sve životinje hrane sličnim koncentratima.
Težina kokoši kroz godine (Ovi podaci odnose se na brojlere, piliće takozvane “teške” linije)
| Godina | Prosječna težina (kg) |
|---|---|
| 1955 | 1,5 |
| 1960 | 1,72 |
| 1965 | 1,8 |
| 1970 | 1,9 |
| 1975 | 2,0 |
| 1980 | 2,1 |
| 1985 | 2,2 |
| 1990 | 2,26 |
| 1995 | 2,35 |
| 2000 | 2,58 |
| 2005 | 2,67 |
| 2010 | 2,75 |
| 2016 | 2,8 |
| 2017 | 3,08 |