Stručnjaci naglašavaju da se uspješne hemijske mjere zaštite mogu primjenjivati samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode, dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječiva. Proizvođači prilikom podizanja zasada jagoda moraju biti svjesni da je većina danas raširenih i robusnih sorti (madeleine, raurica, idea) vrlo osjetljiva na bolesti korijena.
Prema riječima stručnjaka za voćarstvo uspešnu proizvodnju jagoda ugrožava više od 50 gljivičnih uzročnika bolesti, 3 bakterioze i preko 25 vrsta virusa i fitoplazmi. Kako objašnjava diplomirani inženjer poljoprivrede Ljiljana Krsmanović, uspješne mjere hemijske zaštite mogu se sprovoditi samo protiv nekih kategorija gljivičnih bolesti lista i ploda jagode, dok je većina bolesti korijena gotovo neizlječiva.
Budući da je i dalje najrašireniji oblik uzgoja otvoreni ili uzgoj u plastičnim visokim tunelima, zatim pokriveni uzgoj jagoda na humke s folijom i mekanim cijevima za navodnjavanje “kap po kap”, proizvođači prilikom podizanja takvih zasada moraju biti svjesni da je većina danas raširenih i robusnih sorti (madeleine, raurica, idea) vrlo osjetljiva na bolesti korijena.
Uzgoj jagoda na istim parcelama – problemi bolesti korijena su češći
Među najvažnijim gljivicama su uzročnici truleži korijena jagoda vrste: Phytophthora, Rhizoctonia, Aphanomyces, Fusarium, Alternaria, Coniothyrium, Phytium, Cylindrocarpon i Verticillium. U manjem obimu te gljivice se nalaze na svim staništima, pa i tamo gdje jagode nikad nisu uzgajane. Uzgoj pod folijom i intenzivno navodnjavanje donose pojačane štete od bolesti korijena jagoda, pa prilikom izbora staništa za nove zasade prednost uvijek dajemo provjetrenim i vodopropusnim terenima s većim procentom organske materije.
Ukoliko se na istim parcelama jagode češće uzgajaju, problemi s bolestima korijena bit će učestaliji, a štete veće. Krsmanovićeva podsjeća na to da je moguća i hemijska sterilizacija površina primjenom preparata Basamid G, bar dva mjeseca prije sadnje jagoda, uz napomenu da proizvođači tu mjeru izbjegavaju zbog visokih troškova. Obično se simptomi infekcija korijena javljaju tokom najtoplijeg dijela dana u obliku brzog i iznenadnog uvenuća, smeđe promjene boje lišća i potpunog propadanja biljaka.
Kako suzbiti crnu trulež korijena jagoda?
Kod nas su najraširenije tamna ili crna truležkorijena jagoda koju uzrokuju gljive roda Verticillium, Fusarium i Rhizoctonia. Ukoliko je napadnut manji broj biljaka, najbolje ih odmah odstraniti iz zasada čupanjem. Djelimičnu zaštitu daje zalivanje jagoda rastvorom hlortalonila (Daconil 720 SC) ili iprodiona (Kidan SC) (ako zaraza potiče od vrste Rhizoctonia solani), odnosno rastvorom azoksistrobina (Quadris SC) ili tebukonazola (Folicur 250 EW) (ukoliko je korijen jagoda napadnut gljivama iz roda Fusarium).
U cilju sprječavanja mogućih šteta na korijenu jagoda od gljivica roda Phytophthora i Phytiumstručnjaci preporučuju potapanje živića jagoda u rastvor propamokarb-hidroksida (Previcur 607 SL). Zbog karantinske vrste Phytophthora fragariae var. fragariae zasade jagoda podignute sadnjom uveženih živića redovno zdravstveno pregledati, a po potrebi odstraniti sve bolesne biljke i naknadno ili parcijalno zasad treba zalivati rastvorom metalaksila (Ridomil Gold MZ i sl.) ili Al-fosetila (Previcur Energy, Aliette WG i slično).
Kako spriječiti antraknozu?
Posljednjih godina sve češće u intenzivnim zasadima jagoda nalazimo simptome antraknoze (Colletotrichum acutatum, C. gleosporioides), uzročnika centralne truleži stabljike i lisne drške, nepravilnih tamnih lisnih pjega i ulegnute tamne pjegavosti plodova jagoda. Nažalost, većina najčešće uzgajanih sorti je vrlo osjetljiva na spomenuti poremećaj (marmolada, elsanta, miss, arosa, raurica i dr). Većina specifičnih fungicida koje se upotrebljavaju za suzbijanje sive plijesni (Botrytis cinerea) ima samo djelimično dejstvo na antraknozu jagoda, na primer vinklozolin (Ronilan DF) je efikasan tek 20-30%, fenheksamid (Teldor 500 SC) i pirimetanil (Mythos SC i dr) pokazuju slabiji sporedni efekat na antraknozu 30-40%, a iprodion (Kidan SC) čak 50-60 %.
Djelimičnu zaštitu daju i svi bakarni preparati, kaptan (Captan WP 50 i drugi) i neki preparati iz IBE grupe (npr. difenkonazol, miklobutanil). Na antraknozu jagoda su mnogo djelotvorniji hlortalonil (Daconil 720 SC) i azoksistrobin (Quadris SC). U predhodnim godinama naročito uspješnom na antraknozu jagoda se pokazala kombinacija boskalida i piraklostrobina (Signum DF).
Simptomi i sprječavanje crvene i sive pjegavosti?
Među bolestima lišća treba spomenuti crvenu pjegavost (Diplocarpon earliana) i sivu pjegavost (Mycosphaerella fragariae). U prosječnim godinama i uz preventivnu primjenu djelotvornih fungicida azoksistrobin (Quadris SC), difenkonazol (Score 250 EC) i bakarnih preparata, spomenute lisne pjegavosti ne mogu ugroziti rod jagoda. Crvena pjegavost se obično u zasadu jagoda pojavljuje nakon berbe na starijem lišću, a siva pjegavost je česta u hladnim i vlažnim proljetnim mjesecima na mladom lišću. Lisne pjegavosti jačeg intenziteta se javljaju pri uzgoju jagoda na otvorenom u završnim godinama eksploatacije zasada.
Suzbijanje pepelnice u zasadima jagoda
Pepelnica jagoda (Sphaerotheca macularis, S. aphanis) naseljava donju lisnu stranu, tako da se zaraženo tkivo uvija na gore, a ivični dio naličja pocrveni. Za razliku od drugih biljnih pepelnica površinski micelijum je na jagodama vrlo rijetko vidljiv, a najvažniji ekološki uzročnik ranije pojave pepelnice u jagodama je visoka vlažnost vazduha. Stoga se pepelnica brže razvija i stvara veće štete pri uzgoju jagoda u zaštićenom prostoru (u visokim tunelima, plastenicima, staklenicima). Često je moguća i zaraza još mladih i zelenih plodova, nakon čega se njihov oblik mijenja zbog neravnomjernog rasta zdravog i napadnutog dijela. Upravo zbog toga napad pepelnice na jagodama mnogi poistovjećuju s fiziološkim poremećajima zbog nepravilnog đubrenja. Pepelnicu vrlo dobro suzbijaju fungicidi iz grupe strobilurina, (npr. Quadris* SC, Signum DF), a u nekim razvijenim zemljama se protiv pjegavosti i pepelnice nakon berbe koriste još difenkonazol (Score 250 EC), penkonazol* (Topas 100 EC) .
Među bolestima plodova jagode svakako je najopasnija siva plijesan (Botrytis cinerea). Pored sive plijesni zadnjih se godina pojavljuje i ranije opisana antraknoza ili tamna pjegavost plodova (Colletotrichum). Tokom vrlo kišovitih ljeta pri kraju berbe plodove jagoda naseljavaju i druge gljivice: npr. Mucor, Fusarium, Trichotecium, Alternaria, Rhizopus i Penicillium.
Simptomi sive plijesni jagoda
Siva plijesan (Botrytis cinerea) pored plodova napada i druge biljne organe, poput cvjetova jagoda ili izdanaka malina. U zasadima s loše uređenim vodenim režimom pojava plijesni na cvjetnim organima jagoda je učestalija. U svakom slučaju je najopasnija u vrijeme početka dozrijevanja plodova. Na cvjetnim organima napadnuto tkivo prvo posivi, ubrzo potamni, a za nekoliko se dana u uslovima v