Dobar dio radnog i životnog vijeka Hruste Arapović iz Sanskog Mosta proveo je u Francuskoj, gdje je zaradio prijevremenu penziju, a potom se vratio u rodni grad i pokrenuo biznis s uzgojem i preradom lješnika.
Na površini od 12 dunuma zasadio je prije tri godine oko 800 stabala ove orašaste kulture, koja su dala i prvi urod.
Zanimljivost je da je Arapović odlučio da prerađuje plodove na neuobičajen način i proizvodi karamelizirani lješnik, te tvrdi kako je ovo inovativan proizvod na domaćem tržištu.
“Tehnologiju i način pripreme lješnika na ovakav način usvojio sam u Francuskoj, gdje sam radio gotovo dvije i po decenije. Nabavio sam i uvezao odgovarajuću mašinu i prema mojim saznanjima u Bosni i Hercegovini niko ne proizvodi karamelizirani lješnik”, kaže Arapović.
Pročitajte: Mala porodična vinarija: Želimo da kupci osjete ljubav utkanu u svaki grozd
Dodaje kako je registrovao kućni obrt i da su njegovi proizvodi već našli mjesto u trgovačkim objektima na tržištu Sanskog Mosta.
“Zasad se ne mogu baš pohvaliti nekim uspjehom, jer je ljudima ovaj proizvod još stran. Planovi su da razvijam proizvodnju i proširujem tržište, jer se radi o ukusnim delicijima koje imaju veliku energetsku vrijednost”, kaže Arapović.
Prema njegovim riječima, očekivanja su da će plantaža lješnika svoj puni urod početi davati za dvije ili tri godine, te dodaje kako mu je u ovom trenutku najveći problem nedostatak radne snage. Dodaje kako su plodovi lješnika izuzetno traženi u konditorskoj proizvodnji, a otkupna cijena dostiže do šest maraka po kilogramu.
Inače, u posljednjih nekoliko godina sve veći broj poljoprivrednih proizvođača u Unsko-sanskom kantonu odlučuje se da plantažno uzgaja orašaste kulture kao što su lješnik, orah ili kesten, a u Poljoprivrednom zavodu USK ističu kako to može biti unosan i perspektivan posao uz uslov da se poznaju i poštuju zahtjevne uzgojne mjere.
Pročitajte: Aronija iz Novog Grada na prvom sajmu organskih proizvoda
Navode kako se najveći broj proizvođača odlučuje na uzgoj grmolikog oblika ove biljke koji daje manje plodova, umjesto da se lješnjici uzgajaju na način da se formira stablo, koje će dati mnogo veće prinose. Ističu kako ova biljka nije toliko zahtjevna u pogledu kvalitete zemljišta, što je jedna od prednosti u ovoj vrsti proizvodnje. Iako postoji povećan interes za uzgoj lješnika na ovim prostorima, količine koje se proizvode i dalje su veoma male za bilo kakav organizirani otkup, kao što je to slučaj s malinama, kornišonima i još nekim poljoprivrednim kulturama.