Ponovo je glavna tema da li tov svinja može da donese dobit na kraju ciklusa tova? Velika stavka za troškove tova je hrana za tov.
Kada je riječ o ishrani svinja ona se može uspješno organizovati na sopstvenom imanju. Imanja u Srbiji su opredijeljena za odgoj prasadi do 20-25 kg i tov svinja od sopstvenog tovnog materijala ili nabavkom prasadi sa strane. Zbog nedostatka odgovarajućih objekata, osjetljivosti prozvodnje, zahtjevnosti po pitanju uslova smještaja i higijene, nedostatka finansijskih sredstava, rijetka su imanja sa zatvorenim proizvodnim ciklusom.
Osnovni princip stočarske proizvodnje na individualnim poljoprivrednim gazdinstvima je sopstvena proizvodnja sirovina za ishranu stoke u što većem obimu (žitarice, soja, suncokret) i nabavka premiksa i mineralnih dodataka.
Pročitajte: Aromatizovana hraniva povećavaju apetit
Sve žitarice se mogu koristiti u ishrani svinja, s tim da treba da se zna da ishrana sa većim udjelom kukuruza daje meku slaninu, što u tom slučaju ječma ima prednost jer daje čvrstu i bijelu slaninu. Takođe treba napomenuti da granulacija mljevenja žitarica može imati uticaj na konzumaciju, jer brašnasta meljava može da se lijepi za nepce što se može izbjeći vlažnim obrocima.
Svinje ga rado jedu, lako se priprema, jedina prepreka široj primjeni je nedostatak silo tornjeva. Međutim, može se improvizovati i plastičnim buradima, kesama i sl.
Tov svinja
Kako je gajenje žitarica uobičajena na našim gazdinstvima, posebnu pažnju treba obratiti na mogućnost gajenja soje, uljane repice i suncokreta.
Danas su na tržištu dostupne sorte soje sa nižim sadržajem tripsin inhibitora što omogućuje upotrebu i u ranijim fazama proizvodnje svinja. Ukoliko je farmer robni proizvođač suncokreta, soje, uljane repice on može dobijati sačmu od ovih kultura i koristiti je u ishrani. Tada treba voditi računa na sadržaj celuloze.
Pročitajte: Stočni grašak, bob i uljana repica u ishrani svinja
Ono što nema na gazdinstvu farmer treba kupiti i to su uglavnom premiksi, stočna kreda, stočna so, mineralna jedinjenja fosfora. Ova jedinjenja se dodaju u malom procentu (0,4-1,0 %) i tu se možda javlja potencijalno najveći problem.
Izbor adekvatnog premiksa, pravilno korišćenje drugih dodataka su od velikog značaja kako za samu životinju tako i za čovjekovu okolinu, ekologiju.
Pri tome treba podizati svjest proizvođača o tome da nekontrolisana upotreba ovih dodataka na duži vremenski period može imati negativne posljedice po životnu sredinu.