BANJALUKA, SARAJEVO – Iako je mehanizacija koja je danas dostupna za rad na seoskim imanjima doprinijela da žene manje rade fizički teške poslove, one i dalje imaju ogroman teret na leđima, saglasne su naše sagovornice sa kojima smo razgovarali povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana žena na selu, koji je obilježen danas.
Ističu da su žene na selu poljoprivrednici, domaćice, majke i supruge koje rade i po 15 sati dnevno na imanju i u kući i za to ne primaju platu, nemaju beneficije, a veoma često ostaju uskraćene za priznanje ili pohvale.
Život žena na selu opisala je Spomenka Dakić iz Vrbaške, kod Gradiške, čije radno vrijeme svaki dan počinje u šest sati i završava kasno u noć jer je obaveza u štali, njivi i kući previše.
“Na imanju imam oko 50 junica i muznih krava i ujutro čim ustanem hranim stoku i muzem krave. Zatim čistim po kući i pripremam ručak, a nakon toga idem u baštu ili na njivu i radim sve druge seoske poslove”, priča Spomenka i, kako kaže, radovi na selu ne znaju za vikende, neradne dane i praznike.
Gordana Vidović, predsjednica Seljačke stranke koja je ujedno i predsjednica Udruženja građana “Budućnost” iz Modriče, ističe da su žene na selu i dalje ugrožene jer, kako kaže, one kao djevojčice nisu imale mogućnost školovanja koju su imali muškarci.
“A zatim samom udajom i ostankom da žive na selu nemaju mogućnost da se zaposle i da se angažuju u onom šta one vole, nego uglavnom rade poljoprivredne poslove koje tradicionalno rade njihove muževi”, kazala je Vidovićeva.
Dodaje da ono na čemu treba raditi da bi se popravio položaj žena na selu je da se dodatno doškoluju, odnosno da se prekvalifikuju za jednu vrstu djelatnosti kojom bi se bavile.
“Žene na selu su što se tiče zdravstvene i socijalne zaštite takođe u nepovoljnom položaju jer sama činjenica da ako nisu aktivni tražioca posla – ne mogu da obezbijede sebi zdravstvenu zaštitu i to je veliki problem”, kazala je Vidovićeva. Dodatni problem je to što se ne mogu prijaviti kao individualni poljoprivredni proizvođači iz razloga što moraju da plaćaju poreze i doprinose. Kako kaže, ženama na selu i plasiranje proizvoda predstavlja problem, a posebno u vrijeme pandemije.
Jasmina Šahović, predsjednica Udruženja žena “Emina” iz Ustikoline, samostalni je poljoprivredni proizvođač i njeno udruženje se bavi uzgojem i preradom voća i povrća na tradicionalni način.
“Dan nam traje dugo i potrebno je dosta rada. Danas je naravno lakše raditi na selu zbog mehanizacije. Smatram da je ženama u svakom pogledu teže da se bave bilo kojim poslom, pa tako i na selu”, objasnila je Šahovićeva i dodala da je sada sigurno bolji položaj žena na selu nego što je to bilo ranije. Kako je rekla, najveći problem za žene koje se bave uzgojem i proizvodnjom dobara na selu je plasman na tržište.
“Nema organizovanog otkupa proizvoda, a fali nam i podsticaja”, rekla je Šahovićeva i dodala da je pandemija dodatno otežala prodaju njihovih proizvoda. Kako je rekla, ženama koje su ostale da žive u ruralnim sredinama je bolje da održavaju i rade na svojim imanjima, nego da rade u nekim firmama za male plate.
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Miloš Lučić istakao je da je cilj dugoročno osnaživanje pozicije žena iz ruralnih područja. Podsjetio je da se žena na selu suočava sa brojnim izazovima, kojima najčešće nije u stanju da sama odgovori.
“Zato je neophodno poboljšati njen položaj, posebno u sferi obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene i socijalne zaštite, stanovanja, komunikacije, pravno-ekonomskog statusa i nasilja u porodici”, rekao je Lučić.
Boris Pašalić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, izjavio je da je evidentan rast broja gazdinstava na selu čiji su nosioci i koje vode žene i da su u planu novi programi podrške ženskom preduzetništvu na selu.
“Ove godine od 42.000 registrovanih gazdinstava u Srpskoj skoro u 23 odsto njih su nosioci žene. Prije pet godina to je bilo 14 odsto. Raduje nas taj rast i kreirali smo određene mjere gdje sa više novca podstičemo gazdinstva koja vode žene”, rekao je Pašalić.
Direktorica Džender centra Mirjana Lukač istakla je da je RS posebno posvećena ženama na selu, navodeći da im ovaj centar kroz različite vrste pomoći kontinuirano pruža podršku i da je mnogo uloženo u rad s njima. “Sada je mnogo više žena nosioca, odnosno vlasnika gazdinstava na selu nego što je to bilo ranije, a što im omogućava da apliciraju za projekte i grantove. Uloženo je puno donatorskih sredstava u žensko preduzetništvo na selu”, navela je Lukačeva.
Istorijat
Međunarodni dan žena na selu obilježava se 15. oktobra, a ustanovljen je na UN-ovoj konferenciji žena u Pekingu 1995. godine. Na ovaj način države potpisnice obavezale su se da ženama na selu obezbijede ravnopravan pristup i potpuno učešće u strukturama vlasti te da učine vidljivim njihove potrebe i mogućnosti u kreiranju razvojnih politika sela. Žene na selu nemaju ravnopravan položaj s muškarcima i, iako formalno imaju ista prava, ne uživaju ih u istoj mjeri kao i muškarci. Uloga žena u ruralnim sredinama je od posebne važnosti u proizvodnji hrane, što pokazuje i obilježavanje Svjetskog dana hrane 16. oktobra, kao i obilježavanje Dana borbe protiv siromaštva 17. oktobra.