Đubrenje pšenice – Pšenica ima velike potrebe u hranljivim elemtima. Odavno je poznato da fosfor ima posebno mjesto u ishrani ove kulture. Međutim, najnovija istraživanja upućuju na sve veću ulogu azota kako na prinos tako i na kvalitet.
Iskustvo je pokazalo da se visoki i stabilni prinosi postižu jedino pravilnom primjenom mineralnih đubriva koja u sebi imaju sve tri vrste hraniva (NPK).
Pored toga što znamo koliko je hrane potrebno pšenici za određeni prinos, od ne manjeg značaja je poznavanje plodnosi zemljišta, a zatim izbora vrste đubriva, vremena i načina unošenja u zemljište. Pri tome se nikako ne smiju zaboraviti zahtjevi pojedinih sorti u pogledu ishrane. Ulaganjem kroz đubriva postižu se dobri efekti samo ako se primijene i ostale agrotehničke mjere od kojih na prvom mjestu ističemo ulogu sorte, pravilne osnove obrade, zaštite i njege usjeva.
Sve visoko rodne sorte pšenice imaju jak biološki potencijal dobro razvijen korijenov sistem, pa su zato u stanju da iskoriste srazmjerno veće količine đubriva i daju veće prinose od običnih sorti.
Đubrenje pšenice kao svih ostalih poljoprivrednih kultura prilagođava se postignutom stepenu agrotehnike, odnosno načinu osnovne i predsjetvene obrade zemljišta kao njege usjeva. Pri tome nikako se ne smije gubiti iz vida ponašanje pojedinih hranljivih elemnata u zemljištu.
Azot je, kao što je rečeno, vrlo pokretljiv i relatvno brže se premiješta u niže slojeve zemljišta od fosfora i kalijuma, koji ugavnom ostaju na mjestu unošenja u zemljište.
Unošenje fosfora i kalijuma i oko 40% azota obavlja se pred oranje. Predviđena količina đubriva rastura se po površini ručno ili mašinama.
Prvo prihranjivanje
Prvo prihranjivanje se obavlja u vrijeme bokorenja pšenice, po mogućstvu dok je površina usjeva još pod uticajem niskih temperatura kako bi đubrivo moglo da se rastura ručno ili mašinama bez povrede mladih biljčica.
Tom prilikom se upotrebljava preostala količina predviđene norme. Za ovu svrhu koriste se azotna đubriva KAN odnosno urea, ili kompleksno đubrivo sa naglašenim azotom kao što je 20:10:10 i sl. To obično pada krajem februara ili početkom marta kada pšenica ima najveću potrebu za azotnom hranom.
Drugo prihranjivanje
Drugo prihranjivanje, koje je uslovno, obavlja se u početku vlatanja krajem aprila ili početkom maja. Ako u tom periodu usjev pokazuje znake nedovoljne ishrane azotom zbog smanjenje mikrobiološke aktivnosti zemljišta ako je prorijeđen i blijedo zelen, ova mjera je obavezna. Upotrebljava se KAN ili urea.
Ako je proljeće toplo i kišovito, a usjev gust i bujan, drugo prihranjivanje bi moglo da izazove štetne posljedice. Ovo prihranjivanje se naziva i korekciono jer se njime koriguje unapred utvrđena norma azota u zavisnosti od konkretnih vremenskih prilika.
Treće prihranjivanje
Ako je potrebno obavlja se i treće prihranjivanje u početku klasanja pšenice i isključivo KAN-om.
Najsigurniji način za određivanje količine azota za prihranjivanje je primjena N-min metode. Na osnovu nje ako se utvrdi da je potrebna manja količina azota dodaje se u jednom prihranjivanju, ako se radi o većoj potrebi prihranjuje se dva (60+40%) ili tri puta (50+30+20%).
Pri određivanju količine azota mora se voditi računa i o gustini usjeva. Ako je gustina do 600 biljaka po metru kvadratnom daje se puna doza koja je utvrđena, ako broj biljaka prelazi ovu gustinu količinu treba umanjiti za 5-10%.
PROČITAJTE:
Najznačajniji ratarski usjev: Pšenica ima 10 fenofaza
Jednostavan eksperiment – Utvrdite koliko pšenice vam je izmrzlo
Uzgoj šparoga sedam puta isplativiji od pšenice – Zarada i do 6.500 KM po hektaru