Da li zbog visokih temperatura , visokih cijena ili niskih plata i penzija ,ili loših uslova, nedjelja na zelenoj pijaci u Gradišci prolazi sa rekordno malim brojem potrošača, a i štandova.
Zelena pijaca nekada je nedjeljom i četvrtkom bila gradska žila kucavica.Na brojnim štandovima prodavali su se domaći proizvodi iz Lijevče polja i Potkozarja, a nije manjkalo ni južnog voća. Odlično su poslovali i brojni kafići, ribarnice, poljoprivredne aporteke, prodavnice rezervnih dijelova za poljoprivrednu mehanizaciju, prodavnice kućnih potrepština. Danas je sve drugačije, gotovo polovina štandova je prazno, nema ni kupaca. Potrošači iz grada se snabdiju već u ranim jutarnjim časovima i izbjegnu ljetne žege.
Minka Purković godinama na istom štandu prodaje domaće proizvode, uzgojene na vlastitom imanju u Dubravama, pet kilometara od grada. Priznaje da prodaja ide sve teže i teže.
-Ljudi nemaju novaca, penzije i plate su male. Naše cijene nisu visoke,morali smo uračunati skupa sjemena, repromaterijale, troškove prevoza, navodnjavanja i minimalnu cijenu vlastitog rada. Primjetan je dolazak naših ljudi iz dijaspore, ali neuporedivo je lošija sezona u odnosu na ranije godine. Očekujemo da će prodaja živnuti na jesen, kada dođe vrijeme spremanja zimnice, rekla je Purković.
Bogdan Kotaraš uzgaja povrće u lijevčanskom selu Kukulje, selu u srbačkoj opštini, i prodaje ga praktično na ulici, na ulazu u pijacu. Kaže da jedva sastavlja kraj sa krajem.
-Evo, najveća glavica kupusa je jedna marka. Pa to nigdje nema. Moram na ovom suncu provesti po pet-šest sati da ne vraćam povrće kući. Da li ću zaraditi koju marku, saznaću kad dođem kući i presaberem šta sam sve potrošio, rekao je Kotaraš.
Ni potrošači nisu zadovoljni stanjem na zelenoj pijaci
I kupci su realni i priznaju da cijene nisu visoke, i da je gradiška zelena pijaca povoljnija od onih u okruženju.
-Ja redovno na pijaci kupujem domaće mlijeko, jer je jedna marka jedna litra, što je daleko jeftinije nego u marketima. I povrće i voće su po prihvatljivim cijenama, možda su mahune malo ‘masnije’ jer je previše šest maraka za jedan kilogram, kazao je Miro Erak.
I potrošači, a i prodavači se žale na loše uslove sadašnje zelene pijace. Po novom regulacionom planu Gradiška treba da dobije savremenu natkrivenu pijacu prehrambenih proizvoda, ali još je neizvjestan početak izgradnje ovoga objekta. Zbog peripetija oko građevinske papirologije, sve je u domenu predviđanja.
Za sada je evidentan sve manji broj i prodavaca i kupaca na staroj zelenoj pijaci,koju je po svemu sudeći pregazilo vrijeme. Jer, nedopustivo je da se kvalitetni domaći mliječni proizvodi, suhomesnati proizvodi, brašno, tjestenina i drugi proizvodi prodaju na otvorenom, bez rashladnih vitrina i adekvatnih pultova.
Prodavači, koji su mahom i proizvođači robe koju prodaju izloženi su i suncu i kiši, vjetru i snijegu. Nisu rijetki slučajevi kada im je zbog naleta vjetra ili jake kiše roba propadala.
-Nije lako ni jednoj strani, ni kupcima ni potrošačima. Na drugoj strani dolazak automobilom na pijacu je gotovo nemoguć, pa je veliki problem odvoženja vrećica sa krompirom, paprikama, kupusa ili gajbi sa šljivama ili paradajzom do automobila na parkingu. Nova natkrivena pijaca sa adekvatnim prilazima i parkinzima i ostalim pratećim objektima neohodna je ovome gradu, pogotovo što je u neposredbnoj blizini najveći granični prelaz u našoj zemlji, rekao je Aleksa Kljajić, trgovac voćem i povrćem na gradiškoj zelenoj pijaci.
Boško Grgić
Izvor: AgroSavjet
