Stanislav Tarandek iz Zasadbrega je umirovljeni hemijski tehničar
Dane najradije provodi u svom voćnjaku u kojem brine za otprilike pet stotina voćaka! Zatekli smo ga kako na grane mlade voćke vješa plastične boce s otprilike dva decilitra vode. Pojasnio nam je o čemu je riječ.
– Ovo je kalemljena (cijepljena) trešnja, pršćem je jedino protiv monilije te šljivine i trešnjine muve. Bocama s vodom prilagođujem krošnju, da bude prozračna. Objesim bocu i polako odlijevam vodu iz nje tako da ostane taman koliko treba kako bi se grana odmakla od sredine na idealnu poziciju. Prozračnost je najveće blago, ništa drugo nije od toga važnije.-ispričao nam je gospodin Tarandek.
Na pitanje što sve ima u voćnjaku kaže – sve. Od najranijih do najkasnijih sorti. Najdraže su mu trešnje, a ima i marelica, kruški, domaćih jabuka mušanki i london pepika, lješnjaka, malina… Pokazuje mladu marelicu koja je, u istu svrhu, prozračena sistemom špaga koje vuku grane tako što su zavezane za kolce zabodene u zemlju.
– Vrlo važnim smatram i premazivanje stabala krečom, sumporom i solju. time odgađam vegetaciju voćke, budući da crna boja privlači sunce više od bijele. Ako ju uspijem odgoditi i na samo nekoliko dana, već je to velika stvar, kako ne bi pomrznulo – pojašnjava nam Stanislav Tarandek, umirovljeni kemijski tehničar. A od plodova voćnjaka u kućnoj radinosti nastaju razne slasne delicije, od pekmeza do sokova. U toj je priči, otkriva, zakon supruga Julijana.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3586
