U junu povrtare čeka mnogo obaveza. Valja se držati načela da zemljište cijele godine ne smije da bude slobodno. Poslije skidanja prvog usjeva, treba odmah obraditi i pripremiti parcele za novu proizvodnju.
Tokom juna za berbu pristiže povrće posijano ili posađeno u proljeće – grašak, kupus i mnogo drugo. U junu se sade kupus, kelj, karfiol, keleraba za jesenju, odnosno zimsku potrošnju, a taj posao može trajati i do sredine jula.
Rasad kupusnjača ima 4 do 6 listova, a s obzirom na to da one veoma dobro reaguju na stajnjak, on se može unijeti plitkom (ljetnom) obradom zemljišta.
Pročitajte: Šta posaditi u junu od povrća
U junu se sadi i praziluk. Za dobijanje kvalitetnog lažnog stabla (bijelog) najbolje ga je saditi u brazde dubine 10 do 15 cm. To doprinosi da lažno stablo ostane bijelo. Rasad treba da je star 50 do 60 dana i da ima 3–4 prava lista. Sadi se u redove na rastojanju 40–50 h 15–20 cm (zavisno od sorte). Ovo povrće treba gajiti na bogatom zemljištu, đubriti ga zgorelim stajnjakom (10–15 t/ha), dodavati NPK đubrivo (150–200 kg) i redovno zalivati. Čim se biljke ukorijene (15 do 20 dana poslije sadnje), treba obaviti prvo prihranjivanje azotnim đubrivom (150–200 kg/ha) i ponoviti to u fazi 6 do 8 listova. Praziluk veoma dobro reaguje na azot i tada daje sočno, dobro razvijeno stablo.
Pročitajte: Jedite sezonski: Ovo su najzdravije namirnice u junu
Početkom juna mogu se sijati i kupusnjače na njivi (direktna proizvodnja iz sjemena) ili u otvorene leje, kada se za 30 do 40 dana dobije rasad za sadnju u julu. Njega posijanih i posađenih biljaka je obavezna, jer su to dani intenzivnijeg rasta. Stablo i listovi paprike i plavog patlidžana tek započinju rast, jer se sporo regenerišu poslije sadnje. Zato parcele pod ovim povrćem u junu treba redovno kultivirati, a biljke prihraniti prvi put. Drugi put to se radi krajem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca.
Prvo prihranjivanje može se obaviti čistim azotnim đubrivom (posebno ako je slab porast usjeva), ali je uvijek bolje da se upotrebljava NPK đubrivo, jer paprika, plavi patlidžan, lubenica i dinja, zahtijevaju dosta kalijuma i fosfora. Prihranjivanje, koje se obavlja rasturanjem đubriva u redu, a ne po biljci, treba završiti dok se ne razviju i ne zatvore redove. Svo povrće dobro reaguju na folijarno prihranjivanje koje se obavilja istovremeno kada i zaštitu usjeva. Posebno je značajno prihranjivanje u fazi zametanja plodova.
