Prilagođavanje tržištu, klimatskim promjenama, nedostatku radne snage, ili sve to zajedno, tek, na Semberskim poljima,umjesto kukuruza, kupusa i paprike, sve je više parcela sa malinom, aronijom, kupinom, kalemljenim ružama, ljekovitim biljem.
Generacija ratara, koji se još bave poljoprivredom, uglavnom je ušla u sedmu deceniju života, i primorana je da se opredjeljuje za poslove koji se mogu završavati porodično, kako kažu, sa što manje ruku.
Porodica Krstić, Ilija i supruga Ljiljana iz podmajevičkog Suvog Polja, umjesto šljivika, opredijelili su se za uzgoj maline.
– Supruga mi je rođena u Bratuncu, tradicionalno malinarskom kraju, i njeno veliko iskustvo u uzgoju maline, doprinijelo je da se opredijelimo za ovu proizvodnju – priča Ilija. – Treba naravno i u malinjaku naporno raditi, okopavati, navodnjavati, ali uspijevamo sve poslove završiti bez angažovanja drugih radnika. Sve što proizvedemo, prodamo u dvorištu, na improvizovanom štandu pored magistralnog puta Bijeljina–Tuzla, a ovogodišnja visoka cijena maline obezbijedila je i lijepu zaradu – kaže Ilija.
U Crnjelovu, najpoznatijem povrtarskom mjestu u BiH, prekrivenog hiljadama plastenika, proizvodnja nečega što nije povrće i bostan, u najmanju ruku je neuobičajeno. Ipak Biljana i Mirko Gajić iz Crnjelova, umesto paprike, kupusa i lubenice, odlučili su se za uzgoj ruža sorte ,,poliante” čiji miris se širi ovim mjestom.
Pročitajte: ZMIJSKA PALMA – U Banatu redovno cvjeta nesvakidašnji egzotični cvijet
– Nismo se mi apsolutno odrekli žitarica i povrća, ali uzgoj ruža ne zahtijeva puno radne snage, sve poslove završavamo porodično i to je osnovni motiv za bavljenje ovim poslom, objašnjava Mirko. Trenutno imamo oko pet hiljada mirisnih ruža, a odnedavno, uz pomoć stručnjaka iz Lipolista, počeli smo i proizvodnju višebojnih ruža stablašica. Ruže prodajemo, uglavnom po narudžbi, i po našoj evidenciji, one mirišu širom BiH, od Neuma, Mostara do Tuzle i Sarajeva, pričaju Gajići.
Dragica Tanacković iz Velike Obarske, još prije petnaestak godina počela je proizvodnju kikirikija. Danas, na porodičnom imanju, uz svesrdnu pomoć supruga Ilije, ona pored kikirikija uzgaja i malinu, kupinu, aroniju, ribizlu.
– Prosta računica, a vrijeme je takvo da sve moraš preračunavati, je pokazala, da je isplativije i lakše za obradu, imati hektar zemlje pod kupinom i ribizlom, nego pod kukuruzom. Zaokružili smo taj proizvodni proces, pa od naše neprskane aronije i kupine proizvodimo zdrave, kvalitetne sokove i kupinovo vino, kaže Dragica. Zasadi kupine traju i ekspoloatišu se po 15 godina, pa smo pošteđeni jurnjave za sjemenskom robom svakog proljeća, što je slučaj sa žitaricama i povrćem.
