Za razliku od drugih presadnica povrća, koje sadimo u ravnini s korijenovom balom, ovdje postupamo drugačije. Sadimo što je dublje moguće, odnosno sve do prvih listova. Tako potičemo biljku da iz donjeg dijela stabljike stvori dodatni splet bočnog korijenja koji će joj omogućiti da se bolje učvrsti u tlu.
Tako potičemo biljku da iz donjeg dijela stabljike stvori dodatni splet bočnog korijenja koji će joj omogućiti da se bolje učvrsti u tlu, da crpi više vode i hranjiva. Biljke koje su tako posađene mogu, bez problema, podnijeti i veću količinu plodova. Osim ovoga načina sadnje paradajza, preporučuje se i drugi način koji podrazumijeva da se paradajz sadi tako da se donjih desetak centimetara biljke i korijen polažu vodoravno po dnu jamice za sadnju. Zastire se zemljom tako da trećina stabljike, samo lisnati dio, viri van zemlje, ukoso.
Cijeli polegnuti dio stabljike u zemlji će pustiti izdanke korijena i tako ćemo povećati masu korijenja. Pri sadnji valja paziti da sve biljke paradajza budu polegnute prema jednoj strani, primjerice jugu, pa se nakon desetak dana kolci postave s druge strane biljke, kako ne bi uništili korijen.
Oblikovanje rajčice počinje odmah nakon sadnje, čim se pojavi prvi zaperak, bočna grančica koja raste između osnovne grane i listova. Dopustimo li joj da se razvije, stvorit će cvjetove i plodove i rasti koliko god može.
Zbog toga većina vrtlara uklanja sve zaperke i uz potporanj privezuje samo jednu granu koja će donijeti cvjetove i plodove na nekoliko etaža. Zahvaljujući dubljoj sadnji, rajčice mogu bez problema podnijeti i dvostruko više plodova pa se mogu uvijek ostavljati dvije grane, a ne jedna. Kada se pojavi peta cvjetna grančica, biljke obvezno treba pincirati kako bi zaustavile daljnji rast i grananje.
