Stari običaji iako sve više gube trku sa modernim načinom života, ipak se u pojedinim selima i dalje pomno čuvaju.
Tako je na obroncima Murtenice gdJe mlade rabadžije ne odustaju od teškog, ali berićetnog posla.
Ma koliko bilo nezahvalno uprežu svoje volove i izvlače drva iz šume. Sve je manje onih koje se bave ovim zanatom, ali petnaestogodišnji Dragan Paunović iz sela Jasenovo nije jedan od onih koji su odustali.
“Od malih nogu sam zavoleo volove i rad sa njima. UvIJek smo u štali imali najmanje po jedan par volova tako da su mi uvIJek bili na raspolaganju. Dosta mojih vršnjaka sa ovih padina uživa u ovom poslu isto kao i ja. SvJestan sam da je ovo izuzetno težak posao, ali mora neko i ovo da radi jer ne može svugdJe traktor gdJe mogu da zađu volovi”, kazao je za RINU ovaj mladi rabadžija.
Iako ih život nije mazio, čist vazduh i zdrava hrana kumovali su njihovom dugom i zdravom životu. Skoro niko od ovih planinaca ne zna ni šta je “burnout sindrom”, dok kod ljudi koji svoj radni vIJek provode u kancelarijama polako poprima oblike epidemije.
“Težak je ovo posao, treba snage i vJeštine sa volovima. Mogao sam i ja da odem ovadve ali se ipak nisam odrekao kućnog praga i volovske zaprege”, kaže za Milojko Vatazević iz Kućana koji ima malo duži staž od mladog Dragana.
Za obavljanje ovog teškog posla neophodni su dobri volovi, koji se posebnim komandama uče od malena, jer kad prerastu njihova snaga se ne može tako lako obuzdati. Koliko je ovaj posao nekada bio popularan u zlatiborskom i zlatarskom kraju govori i podatak da je svaka kuća imala bar po jedan par volova i time se mJerila imućnost domaćinstva. Danas je situacija ipak malo drugačija.
