Korovi su biljke koje samoniklo rastu tamo gdje su nepoželjne, odnosno u agroekosistemima. Neke korovske biljke mogu biti veoma dekorativne, ljekovite, pa čak i jestive. Međutim, bez obzira na to, korovi su nepoželjni jer gajenim biljkama oduzimaju prostor, vodu, minerale iz đubriva, pa i svjetlost. Zato se poljoprivrednici trude da ih eliminišu, pružajući tako usjevima veću šansu za dobar prinos.
Šta je to prag štetnosti korova?
Korovi se smatraju nepoželjnim vrstama upravo zato što njihovo prisustvo dovodi do smanjenja prinosa usjeva. Međutim, efekat korova na prinos zavisi od zastupljenosti korova na parceli, tako da se može desiti da su na njivi prisutni korovi u toliko maloj brojnosti da se to ne odražava na prinos. U tom slučaju njihovo suzbijanje nije ekonomski opravdano.
Prema tome, korove treba suzbijati samo ako su dostigli brojnost koja može da ugrozi prinos usjeva, a upravo ta brojnost biljaka predstavlja tzv. prag štetnosti. Koliki broj biljaka po jedinici površine predstavlja prag štetnosti zavisi od vrste korova, vrste usjeva, cilja biljne proizvodnje i raznih drugih pratećih faktora (rasporeda korovskih u odnosu na gajene biljke, robusnosti korova, vremena nicanja korova i usjeva, meteoroloških prilika). Ipak, ovaj prag najviše zavisi od toga koja korovska vrsta je u pitanju, tj. kakve sau njene karakteristike.
Pročitajte: Korovi u povrću – vrste i suzbijanje
Tako npr. neke procjene su da je prag štetnosti korovske vrste broćika (Galium aparine) u pšenici 1 biljka po m2 , dok je za vrstu mišji repak (Alopecurus myosuroides) utvrđeno da prag štetnosti iznosi preko 30 biljaka ove vrste po m2. U našim uslovima prag štetnosti korovske vrste abutilon (Abutilon theophrasti), kada ove biljke rastu u redu kukuruza, izosi od jedne biljke po m dužnom do jedne biljke na 2 m dužine reda kukuruza, što zavisi od meteoroloških uslova.
Šta je kritični period za suzbijanje korova?
Kako bi se postigao željeni efekat u suzbijanju korova, odnosno spriječilo smanjenje prinosa usjeva usljed zakorovljenosti, nije dovoljno samo primijeniti mjere suzbijanja, već je neophodno da se to suzbijanje obavi u pravom trenutku.
Ako previše poranimo sa izvođenjem bilo agrotehničkih ili hemijskih mjera, velika je vjerovatnoća da će doći do naknadnog nicanja korova, pri čemu korovi koji niknu nakon obavljenih mjera suzbijanja mogu nanijeti ozbiljne štete usjevu. S druge strane, ako okasnimo sa suzbijanjem korovi će već napraviti štetu usjevu, tako da njihovo zakasnelo suzbijanje neće imati efekta.
Pročitajte: Koji su to korisni korovi i za šta se koriste
Pravi momenat za suzbinaje korova definiše se kao kritični period za suzbijanje korova, a to je period u životnom ciklusu usjeva u kome je neophodno obaviti suzbijanje korova kako bi se izbjegle negativne posljedice njihovog prisustva po prinos usjeva. Ne može se generalno reći kada je taj period, usljed toga što njegov početak, kraj i dužina trajanja zavise od brojnih faktora: usjeva, vrsta i brojnosti prisutnih korova, primjene zemljišnih herbicida, tehnologije gajenja usjeva, vremenskih prilika itd.
Međutim, kada je taj period, može se procijeniti za svaki konkretni slučaj sagledavanjem svih činilaca koji utiču na početak i trajanje kritičnog perioda, a uzimajući u obzir saznanja o kritičnom periodu koji je procenjen za konkretne usjeve i meteorološke uslove.
Kako se postiže iznurivanje korova?
Iznurivanje korova podrazumijeva višekratno uništavanje nadzemnih dijelova višegodišnjih biljaka primjenom bilo koje agrotehničke mjere (zaoravanje strništa, kultiviranje, frezovanje, okopavanje…).
Zahvaljujući regenerativnoj sposobnosti podzemnih organa (korjenova i rizoma) dolazi do obnavljanja uništenih nadzemnih dijelova biljaka, pri čemu se troše rezervne hranljive materije uskladištene u ovim organima.
Što se veći broj puta primjeni neka od navedenih mjera, to će sadržaj ovih materija biti više smanjen. Kada se tako iznureni podzemni organi izbace na površinu zemljišta prilikom dubokog jesenjeg oranja veća je vjerovatnoća da će izmrznuti na niskim temperaturama, nego ako nije bilo iznurivanja.
Da li će doći do njihovog izmrzavanja zavisi od temperatura koje vladaju tokom zimskog perioda, ali je za izmrzavanje organa koji nisu iznureni potrebna znatno niža temperatura u toku zimskih mjeseci.
Pročitajte: Organska proizvodnja: Kako efikasno suzbiti korov na prirodan način?
Naime, kod iznurenih podzemnih organa sadržaj osmotski aktivnih materija u ćelijskom soku je niži, pa je za njegovo zamrzavanje potrebna manje niska temperatura nego u slučaju kada je koncentracija osmotski aktivnih materija visoka. Ako nakon izbacivanja usitnjenih podzemnih ornaga na površinu zemljišta nasupi dovoljno niska temperatura doći će do zaleđavanja ćelijskog soka i pucanja ćelija, a time i do propadanja ovih organa. S obzirom da su u našem podneblju zime u posljednje vrijeme sve toplije, ova mjera sve više dobija na značaju.
Šta treba uraditi da bi se sprečila pojava rezistentnosti korova na herbicide?
Postoji čitav niz mjera koje se mogu preporučiti kao deo antirezistentne strategije, čija primjena treba da spriječi ili bar odloži (uspori) pojavu rezistentnosti korova na herbicide.
Najvažnije mjere za sprječavanje i usporavanje pojave rezistentnosti su: izbjegavanje gajenja usjeva u monokulturi, suzbijanje korova na obradivim površinama u skladu sa principima integralne zaštite, rotacija herbicida (korišćenje herbicida iz različitih hemijskih grupa), primjena dvojnih ili trojnih kombinacija herbicida sa različitim mehanizmom djelovanja, pravilan postupak primjene herbicida (doze, rokovi primjene i karence), vođenje računa o sinergističkim efektima kod primjene različitih pesticida (npr. herbicid-insekticid), primjena najefikasnijih herbicida za datu varijantu, ograničavanje širenja sjemena rezistentnih biotipova, redukcija rezervi sjemena u zemljištu, izbjegavanje redukovane obrade zemljišta, korišćenje herbicida sa kratkom perzistentnošću i dr.
Pročitajte: Alkohol i sirće u borbi protiv korova
Međutim, i ako se preduzmu sve napred navedene mjere, to ne znači da nikada neće doći do pojave rezistentnosti, jer neke od ovih mjera mogu da ispolje neočekivane efekte. Npr. rotacija herbicida i korišćenje njihovih mješavina može dovesti do razvoja višestruke (multiple) rezistentnosti. Takođe, jedno od mogućih rješenja za efikasno suzbijanje rezistentnih korova, gajenje usjeva tolerantnih na određene herbicide, može dovesti do nastanka novih rezistentnih populacija njima srodnih korova usljed njihovog međusobnog spontanog ukrštanja.
