Domaće je najkvalitetnije. Upravo ovom mišlju vodili su se Demirovići, kada su odlučili da se posvete uzgoju aronije. Bilo je to prije šest godina. Danas, njihova plantaža površine 10 dunuma, jedna je od najvećih na ovim prostorima. Da bi se stiglo do uspjeha i kvalitetnog proizvoda, kažu, potrebno je mnogo želje, rada i odricanja.
– Bazirali smo se na organsku proizvodnju aronije, okopavanje, prskanje samo na bio bazi – drin, stajnjak đubar, a najviše radimo i kopriva prskanje. Ima najviše posla oko korova, košenja – rekao je Amir Demirović uzgajivač aronije iz Petrova kod Prijedora.
Na plantaži je ovih dana radno. U toku je berba. Posla je mnogo, pa su angažovani svi članovi domaćinstva – od najmlađeg do najstarijeg. Zbog suše, ova godina za aroniju je bila teža od prethodnih, pa se očekuje prinos od oko pet tona, što je nešto manje nego prethodnih godina. Kako bi sve na vrijeme bilo obrano, tu su i sezonski radnici. Njih trideset.
– Ne treba vam bolji lijek za depresiju. Opustite se, berete, brojite jednu po jednu, upoznate nove prijatelje – kaže Marija Čirkić, sezonski radnik.
Dio svježe obranih aronija suši se na prirodan način, a od njih se pravi čaj. Drugi dio se zamrzava, nakon toga se cijede i od njih se pravi prirodni sok. U proizvodni pogon Demirovići su uložili mnogo truda, ali i novca, međutim, isplatilo se, jer sve proizvodeno brzo pronađe kupce. Domaće , ali i one iz inostranstva.
– Naši proizvodi mogu se kupiti u Krajiškoj kući u Banjaluci, u Sarajevu, imamo u Prijedoru bio-korner naš, idemo na sajmove redovno. Naša dijaspora dođe, pokupuje to, i zadovoljni smo – naveo je Fikret Karagić uzgajivač aronije iz Petrova kod Prijedora.
Pročitajte: Aronija – Tri načina njenog razmnožavanja
Od veliko značaja je i podrška resornog ministarstva i grada Prijedora.
– Ministarstvo svake godine podstiče sertifikaciju tih proizvoda, imaju i mjere za brendiranje poljoprivrednih proizvoda – istakao je Siniša Slijepac, poljoprivredni klaster “Una-Sana”.
Demirovići su u uzgoju aronije pronašli svoj mir, ali i ezistenciju. Uz dovoljno želje i posvećenosti, tvrde da se, od svog rada, ovdje može i te kako dobro živjeti. Preporučuju i drugima da razmisle o ovoj proizvodnji, i kažu – uvijek su spremni da daju savjet budućim proizvođačima.
