Dobro kaže ona naša stara izreka, obećanje ludom radovanje…
A poradovali su se naši farmeri, i to dva puta, uzalud.
Prvi put kad je BiH sklopila sporazum s Turskom, koji je garantovao da će ova država od nas kupiti pozamašnu količinu junećeg mesa. To je i dalo vjetar u leđa stočarima da sve snage usmjere u tov, ne žaleći ni vremena, ni truda, ni para, čvrsto vjerujući da će se njihova muka, ipak, isplatiti.
Međutim, još ni na vidiku nije zeleno svjetlo za plasman mesa na tursko tržište, uz nemušto obrazloženje da uvoznik iz Turske nije regulisao svoj status u BiH ili nešto slično, vrag bi ga znao. Tako su farmeri počeli da gube nadu da će se ovajditi od ove „saradnje“, pa su žustro zatražili druge mjere zaštite svojih interesa i domaće proizvodnje.
E, onda je uslijedilo drugo obećanje, a to je da će vlast uvesti zabranu uvoza žive stoke i svježeg junećeg mesa iz EU. Ovo je trebalo da bude odgovor na nekontrolisan uvoz iz Evrope, zbog čega u BiH na lageru i ima oko 20.000 utovljenih junadi koja su tržišni višak, a koja nema ko da kupi.
Domaći stočari su kao ozebao sunce dočekali i ovu vijest, po principu – bolje i ranjen nego ubijen. I sve bi bilo kako bog zapovijeda da ovo drugo obećanje nije stiglo prije skoro mjesec dana, uz čvrsto uvjeravanje da će zabrana uvoza stoke i mesa uslijediti čim prije. Ali, opet sve ostade samo mrtvo slovo na papiru, dok uvoz mesa iz Evrope i dalje cvjeta.
Jedina svijetla tačkica u ovoj tužnoj farmerskoj priči jeste to što je Vlada RS obećala da će izdvojiti dva miliona KM za interventni otkup junećeg mesa u Srpskoj, koji će trajati do kraja januara.
U svakom slučaju, stočari će još pofino vremena morati da hrane svoje bikove, koji ne mare ni za sporazum s Turskom, ni za deficit u spoljnotrgovinskoj razmjeni sa EU. Oni traže da jedu, ne hajući što će prerasti i kilažu i starost, kad više niko neće htjeti da ih kupi.
Kako god, sve priče o podršci domaćoj proizvodnji stoje u mjestu, samo bikovi rastu.
Izvor: Srpska info
