Najveći proizvođač stočnog graška je Kina, sa 60 posto, pa SAD, u Evropi Holandija, Velika Britanija i Rusija, u Africi Kongo, a u Južnoj Americi Argentina.
Kod nas se počela poklanjati pažnja stočnom grašku i zbog azota koji ostavlja grašak u zemlji. U stočnom grašku ima 22 – 28 posto proteina pa se očekuje njegovo znatno uzgajanje u Evropi. Bogat je lizinom, argininom, a nema dovoljno aminokiselina sa sumporom.
Ima viši sadržaj celuloze, malo kalcijuma, selena i vitamina E. Može dati prinos i do šest tona po hektaru. Upotreba termički obrađenog zrna stočnog graška pečenjem imala je tendenciju poboljšanja prirasta i iskorištavanje hrane, a suva ili vlažna hrana nije pokazala znatne razlike. Zaključiti se može da se 10 – 20 posto graška može bez ikakvih pogoršanja proizvodnih rezultata uporabiti u obrocima za svinje u porastu i tovu. Pri tome zamjena sojine sačme graškom do nivoa od 50 posto proteinske vrijednosti nije imala nepovoljan uticaj na porast i klaoničke rezultate svinja.
Pročitajte: Ako smjesu za svinje pravite sami – Pazite na omjere!
Poljski bob
Daje slične prinose kao grašak i zbog visokog sadržaja proteina do 30 posto. Očekuje se procvat varijeteta bez tanina. Dugoročnija očekivanja postoje i za slatki varijetet lupine, koja se može koristiti pri srednjem nivou do 10 posto u smjesama za tovne svinje.
Uljana repica
Osim sojine i suncokretove sačme, sačma uljane repice važan izvor proteina. Ona je uz suncokretovu sačmu najbliža sojinoj sačmi po sastavu i biološkoj vrijednosti.
Posljednjih godina povećavaju se površine uljane repice zbog toga što ona uspijeva tamo gdje se suncokret slabo razvija i što je njeno ulje sve traženije kao i njena sačma. I uprkos visokom sadržaju proteina od 34 posto nutricionisti su oprezni kada se radi o njenoj hranjivoj vrijednosti.
Taj se stav zasniva prije svega na visokom sadržaju eruka kiseline i glukozinolata, koji nepovoljno utiču na metabolizam i sadržaj tanina, koji smanjuju ukus obroka. Većina istraživača smatra da se sačma uljane repice ipak može koristiti u ograničenim količinama u smjesi za prasad do 4 posto, a u obrocima za svinje u porastu i tovu 6 posto.
Pročitajte: Čime hraniti SVINJE da bi se brže ugojile?
Na poljoprivrednim je stručnjacima da pronađu nove sorte uljane repice bez eruka kiseline i glukozinolata, jer bez tih kiselina mogla bi se davati svim kategorijama svinja i 12 posto uljane sačme i do 25 posto ukupnih sirovih proteina. Kvasci i gljivice isto mogu biti alternativni nositelji proteina, ali im je cijena još vrlo visoka.
Razlog naglašavanja važnosti proteina u ishrani svinja je u tome što je to jedna od najosjetljivijih oblasti ishrane, što su proteini vrlo skupi, teže se do njih dolazi, a podložni su smanjenju biološke vrijednosti u odnosu prema energetskim krmivima.
