Celer oštećuju štetočine u zemlji: grčice, žičnjaci, sovice, stonoge roda Yulus, koje osim celera oštećuju i mrkvu.
Nadzemne dijelove celera oštećuju gusjenice leptira lastin rep Papilio machaon koje su štetne i na brojnim drugim štitarkama, mrtvačka glava Acherontia atropos i kimov moljac Depressaria depressella koji zapreda cvat raznih vrsta štitarki pa tako i celra i anisa, izjeda drške celera i sjeme.
Slične štete čini i vrsta Depressaria nervosa.
Osim mrkvine muve Psila rosae koja oštećuje korijen celera, celer može napasti i lažna mrkvina muva Phytomyza lateralis. Larve ove vrste često napadaju peteljke celera i peršuna, te tako ne nastaju veće štete na korijenu. Larve buše plitke spiralne hodnike.
Celer napada nekoliko vrsta minirajućih muva: Graškova minirajuća muva Phytomyza atricornis (stvara zmijolike mine s gornje strane lista, a pred kukuljenje prelazi na dodnju stranu lista), i Lyriomyza strigata (stvara zmijolike mine koje se na žilama lista granaju u uske hodnike).
Na celeru je česta celerova minirajuća muva Phytophylla heraclei . Napada trideset vrsta biljaka pretežno štitatarki: celer, paštrnjak, peršun, anis idr.
Larve ove muve miniraju lušće, a ako ih je više, ulaze i u petljke. Mine se nalaze sa gornje strane lista i okruglastog su oblika.
ZAŠTITA CELERA
Na pojedinačnim biljkama kao i u manjim vrtovima, larve se mogu uništavati mehaničkim putem stiskanjem mina, dok je na većim površinama, potrebana hemijska zaštita.
Izvor: agrosavjet.com
