Koke nosilje za proizvodnju jaja, se drže u podnom i kaveznom sistemu držanja, mada se postepeno prelazi na prirodniji način držanja nosilja (ispust, sjedala, prostor za kupanje nosilja u pijesku i tako dalje).
Najvažniji faktor za uspješan uzgoj jeste nabavka kokošaka od provjerenog odgajivača i da su vakcinisane i zdrave. U zavisnosti od uslova i načina uzgoja treba odabrati i rasu. Laki hibridi kao što je, na primjer leghorn, koka je velike nosivosti koja daje čak i do 300 bijelih jaja godišnje, ali zato ima malo mesa. Postoje, sa druge strane, kombinovane rase meso-jaja koje su solidne nosilje, a imaju i dovoljno mesa. Neki hibridi imaju osobinu da za ishranu koriste pašnjak, odnosno hranu iz prirode. Koke se mogu nabaviti kao jednodnevni pilići, koke od 18 nedjelja starosti koje ubrzo počinju da nose i koke sa 13 mjeseci tj. takozvane iznošene kokoške koje se uzimaju za potrebe domaćinstva.
Prilikom nabavke jata važi pravilo „svi unutra, svi napolje“, kupiti odjednom čitavo jato istog uzrasta i na kraju eksploatacije cijelo zamijeniti novim. Kokama nosiljama opada mogućnost nošenja jaja nakon godinu i tada se obično vrši zamjena, novim, mladim kokama. Nosivost koka iz slobodnog uzgoja je duža i traje oko dvije godine. Kokoške punu nosivost dostižu tek negdje oko 22-23 nedjelje života, a proizvodnja jaja počinje sa 19-20 nedjelja starosti kada dostiže 5%, da bi u 24-25 nedjelji iznosila 75%. Od 25 nedjelje proizvodnja jaja naglo raste i u 28 nedjelji je 90%.
OBLICI UZGOJA KOKA NOSILJA
Uzgoj koka nosilja u kavezima i boksovima
Ovaj uzgoj je posebno popularan zbog velike produktivnosti, a relativno malih troškova. Karakteristika je veliki broj koka nosilja na malom prostoru. Koke ne šetaju slobodno već se nalaze u kavezima, koji su raspoređeni kao police na visini u više redova, a svaka koka ima manje od 0,5 m² prostora za manevrisanje. Tu se hrane, poje i nose jaja, koja se odmah po nošenju sabiraju.
Podni uzgoj koka nosilja
Ovaj oblik uzgoja koka je znatno bolji, one su smještene u ograđenim prostorima, većim kavezima kokošinjcima ili zidanim objektima. Zaštićene su od klimatskih nepogoda, predatora, lisice, mačke, psa. Kokama treba da se obezbijedi mjesto za nošenje jaja i u ovom obliku malo je teže sakuplanje jaja.
Slobodan uzgoj
Osnovna karakteristika ekološke proizvodnje je postojanje ispusta. Koke mogu slobodno da se kreću da kopaju, čeprkaju, da se kupaju u prašini, kljucaju i da se dodatno hrane, ali samo 5-10 % od ukupne ishrane. Nedostatak je u tome što živina oštećuje i uništava vegetaciju na ispustu pa se on vrlo brzo uništava, ukoliko se ne obezbijedi rotacija, odnosno premještanje živine sa jednog dijela pašnjaka na drugi. U suprotnom se podloga vrlo brzo pretvara u blato, posebno na mjestu neposredno oko objekta, pa se povećava pojava prljavih jaja i rizik od bolesti. Ispust u značajnoj mjeri doprinosi poboljšanju života živine, ali samo pod uslovom da je prekriven vegetacijom, a teren treba da je ravan i bez udubljenja u kojima se poslije kiše sakuplja voda i stvara blato. Živini se na ispustu moraju obezbijediti hrana i voda, kako ne bi morale stalno da ulaze u objekte. Nadstrešnice se moraju obezbijediti na ispustu, jer kokama pružaju zaštitu od predatora i vremenskih uslova, prije svega sunca i kiše. Nadstrešnice mogu da budu napravljene, ili kao zaklon može poslužiti drveće ili žbunje koje se nalazi na ispustu, u čijim granama ptice mogu da pronađu zaštitu i hladovinu. Jaja iz slobodnog uzgoja smatraju se najkvalitetnijim.
Priprema objekta
Prije useljavanja treba pripremiti objekat izgrađen od izolovanog i nepropusnog materijala radi boljeg kontrolisanja mikro klime. U njega se stavlja 7-8 koka po kvadratnom metru. Objekat treba da ima prostirku, gnijezda i prostor sa letvama gdje kokoške provode veći dio dana i uveče spavaju.
Za prostirku se koristi strugotina od drveta, a može da se miješa i sa slamom. Kod prostirke je važno da ostaje što duže rastresita i suva, odnosno da se sa povećanjem vlažnosti što sporije i teže sabija i lijepi. Debljina joj je oko 10 cm. Uloga prostirke je da upija vlagu iz izmeta i stvara toplotnu izolaciju od hladnog poda.
Problemi sa prostirkom nastaju u objektima koji se ne zagrijavaju zimi. Zbog niskih spoljnih temperatura povećava se procenat vlage u vazduhu i prostirka se sporije suši, a u njoj ima bakterija i gljivica koje napadaju nosilje, što se negativno odražava na njihovu produktivnost, odnosno nošenje jaja.
PROITAJTE: Tov pilića – Osnovna pravila za uspješan uzgoj
Gnijezda se postavljaju u najudaljenije i najmirnije krajeve objekta i treba da omoguće da kokoške bez uznemiravanja nose jaja. Prave se od daske sa površinom ulaza oko 30 sa 30 cm i na sedam kokošaka ide jedno gnijezdo. Optimalna temperatura u objektu za nosilje je od 10°C do 20°C, a smatra se da je najidealnija između 13°C i 16°C. Neophodno je i da vlažnost vazduha bude visoka od 65-75%.
Osvjetljenje
Pored prirodnog svijetla programom vještačkog osvjetljavanja stimuliše se nosivost, zato je potrebno da se u pripremnom periodu za nošenje (od 17. nedjelje) postepeno povećava dužina osvjetljavanja dok se ne dostigne dužina svjetlosnog dana od 14 časova, koja se održava do kraja eksploatacije.
Ishrana
Posebno je važno da smješe sadrže preporučenu količinu proteina (oko 18 %), da su propisne kalorične vrijednosti i da imaju dovoljno kalcijuma za stvaranje ljuske jaja. Za normalno odvijanje procesa proizvodnje važna je i voda. U slučaju nestanka vode vrlo brzo prestaje nošenje. Generalno je pravilo da kokice konzumiraju 2 puta više vode u odnosu na hranu. Kokama nosiljama je u fazi pronošenja i hladnijim danima potrebno 130 grama hrane dnevno, a kada je stanje redovno daje se 120 grama i to se podijeli na dva obroka koji se daju ujutru i uveče. Obroke za nosilje treba sastavljati od različitih hraniva biljnog i životinjskog porijekla. Pored osnovnih hraniva u obroke se dodaju i mineralno-vitaminski dodaci (premiksi) i razni aditivi. Uobičajena podjela hraniva je na: energetska, proteinska i mineralna.
Izvor: pssrs.net
