Dok živi i radi u Salcburgu, preko video kamera prati svoje stado ovaca kod Petrovca na Mlavi.
Od kako pamti za sebe, Milorad Milić – Mile iz Petrovca na Mlavi okružen je ovcama i jagnjadima. Prije četiri godine je otkrio jedinstven i inovativan način da bude sa njima čak i kada je hiljadu kilometara daleko.
Ovaj pedesetsedmogodišnjak radi kao građevinski limar u Salcburgu, a nedavno je postao poznat kao prvi “sajber pastir” koji iz doma u Austriji preko kamera nadgleda svoje stado u selu Dobrnje.
Novu pastirsku misiju Milorad je započeo 2008. godine kada je na imanje donio tri jagnjeta istočno frizijske ovce iz Austrije. Danas, njegovo stado broji 23 ovaca, a jagnjadi ni sam ne zna koliko ima.
“Vi ne možete da zamislite koliko ova ovca daje mlijeka”, kaže Milorad dok za BBC na srpskom preko video poziva direktno sa zelenog pašnjaka pokazuje na ovčicu koja spokojno brsti travu.
Na ideju o “sajber pastirstvu” došao je sasvim spontano 2015. godine, razgovarajući sa prijateljem o video nadzoru koje je moguće kontrolisati na daljinu preko običnog kompjutera ili tableta.
Shvativši da je to savršen način da nadgleda kako mu napreduju ovce dok je u Salcburgu, angažovao je lokalnu firmu u Petrovcu da mu na imanju instalira kamere.
Kamere mnogo pomažu, ali ništa ne bi bilo moguće bez negovog kumića, mladog veterinarskog tehničara, koji dotrči u štalu čim mu Mile javi da neka od ovaca ima problem.
“Kada počnu da se jagnje, a ja nisam tamo, ne spavam i gledam ih po cijelu noć, a on nekad maltretira čak i svog oca u pola tri ujutru da mu pomogne”, priča Milorad.
Posebna ovca
Istražujući različite vrste ovaca u Austriji, Milorad je naišao na farmu istočno frizijskih ovaca i shvatio da je to jedna od najbolja vrsta za uzgoj i da želi da je popularizuje u Srbiji.
Ta vrsta ovaca daje duplo jače mlijeko od kravljeg i mlijeko koje ima veći procenat bjelančevina, što je glavni razlog da se od ovog mlijeka dobija mnogo više sira u odnosu na kravlje, objašnjava naš sagovornik.
Istočno frizijske ovce su poznate i po tome što su veoma plodne. Jagnje minimum dva do tri jagnjadi, a u nekim slučajevima i po pet odjednom.
One su takođe pogodne i za ukrštanje sa drugim vrstama kako bi se povećala produkcija mlijeka kod manje mliječnih vrsta ovaca.
Tako je i Milorad neke od svojih istočno frizijskih ovaca ukrštao sa “još tri krvi”.
Kako bi došao do one ovce kojoj lokalna klima zaista odgovara, sa frizijskom je ukrštao sufolk i teksel, inače poznate kao mesne vrste, kao i dorper ovce, poznate po izdržljivosti na visokim temperaturama.
Ove ovce imaju visoku produktivnost i za mlijeko i za meso.
“Sada one daju dva do tri litara mlijeka dnevno”, objašnjava Milorad.
Kaže da bi voleo da se više ljudi vrati ovčarstvu i zato i poklanja jagnjad onima za koje vjeruje da će ih čuvati i uzgajati sa pažnjim i ljubavlju.
Pet jagnjadi sa Milićeve farme nedavno završilo je kod monahinja u manastiru Jazak na Fruškoj gori, kojima je prethodno poklonio i ovna i dva ovčarska psa.
Imao je i negativnih iskustava, kao kada je u par navrata davao na poklon mušku jagnjad pa bi oni “obično baš u vrijeme vjerskih praznika lipsali”, odnosno bili zaklani i pojedeni za krsnu slavu ili praznik.
Ili, kada je na privremeno čuvanje dao nekoliko ovaca, koje su se na farmu u Dobrnju prije koji dan vratile u lošem fizičkom stanju.
Izvor: B92
