Proizvodnja bijelog luka nije ni malo jednostavna, već se radi o zahtjevnoj proizvodnji koja iziskuje puno pažnje, a najvažnija je blagovremenost svih koraka. Takvog je stava i Vukašin Ivanović iz Kule, koji iza sebe ima četiri godine staža u proizvodnji bijelog luka.
Prije nego što je posadio prvi čen, obišao je i Bačku i Banat kako bi na terenu sagledao najbitnije momente u ovoj proizvodnji, međutim, sa tih putovanja se vratio sa spoznajom da je reč o nauci i da svaki proizvođač ima neku svoju teoriju. Tada je shvatio da je iskustvo bogatstvo, te se veoma temeljno posvetio uzgoju bijelog luka na svom porodičnom imanju u Kruščiću.
“Učio sam na svojim greškama, ali sam se zakleo da ću svoju proizvodnju dovesti do savršenstva, i u trećoj godini sam to dokazao i prinosom i kvalitetom. Ali, moram da naglasim, nije lako, puno je detalja o kojima se mora voditi računa. Bijeli luk je osjetljiva biljka, pa onaj ko se boji rada, neka ne radi luk.” – kaže Vukašin za portal agrosaveti.rs
Kvalitetno sjeme belog luka temelj uspijeha
Za one koji se ipak ne boje rada, u ovoj priči Vukašin će nam izdvojiti nekoliko najvažnijih segmenata u proizvodnji bijelog luka. Naravno, priprema zemljišta i prihrana su prvi detalji, pa naš sagovornik analizu zemljišta izdvaja kao obavezan korak.
“Znamo da bijeli luk uzvuče iz zemlje puno azota, kalijuma, fosfora, pa bez analize vi ne znate šta vašoj zemlji treba dati. Inače, bijeli luk ne voli stajska đubriva, pa je bolje pribeći mineralnim, namjenskim. Na osnovu analize, ja sam prihranio sa 6 : 12 : 24. Jako je važno da sjeme bijelog luka bude kvalitetno i na to se mora staviti akcenat. Mi smo sadili u optimalnom roku, tačnije 11. oktobra, pa evo sada u januaru on izgleda odlično, ima 4-5 pera. Ne preferiram gustu sadnju. Išao sam u redu, čen od čena od 10 do 15 centimetara, a red od reda 40 centimetara, da bih mogao sa špartačem da prođem.” – kaže naš sagovornik.
U februaru slijedi prihrana bijelog luka
Prihrana bijelog luka se ne smije zanemari, te će Vukašin u februaru mjesecu luku dati prije svega azot.
“Mi sve radimo ručno, pa ćemo sa ručnom sijačicom proći sa obe strane reda, kako bi luk adekvatno usvojio đubrivo. Azot mu je sada najpotrebniji, kasnije kalijum. Nakon prihrane, kada se proljećne tempertaure ustale, kreću i prvi problemi, a to su lukova muva, plemenjača, rđa, trulež. Mora se reagovati na vrijeme. A kada radim te tretmane, uradim i prihranu preko lista.” – dodaje naš sagovornik.
Što se borbe protiv korova tiče, Vukašin je radio tretman posle sadnje, a prije nicanja. Naš sagovornik ističe da bijeli luk ne voli vodu, ali u aprilu-maju, ako je proljeće sušno, poželjno je izvršiti navodnjavanje.
Kada se vadi bijeli luk
Bitno u proizvodnji bijelog luka je i kako odrediti momenat vađenja. To je važno i zbog kvaliteta, ali i čuvanja bijelog luka.
“Luk vadimo krajem juna, početkom jula, a tada su temperature visoke. Može vrlo lako doći do prezrevanja luka, on se prosto rascvjeta. Glavica izgubi vezu sa trskom, glavica dobije vazduh i taj luk je osuđen na propast, ne može izdržati ni mjesec dana, a ne, dočekati novu godinu u skladištu. Zato je važno izabrati pravi momenat za vađenje. Ja to radim kada oko 60% listova onako svene, to je moje iskustvo.” – ističe Vukašin.
Čuvanje bijelog luka
Vukašin kaže da je proizvodnja luka zapravo jedna “spora priča”, jer ga sadite u oktobru, vadite na ljeto, a prodajete i tokom naredne godine. Zato je adekvatno skladištenje takođe važan momenat.
“Bijeli luk se čuva recimo kao suvo meso, mora imati vazduha, mora biti na provetrenom mjestu. Luk je jako zahtjevan. O svemu se mora voditi računa. Džabe sve uradite kako treba na njivi, ako pogrešite tokom čuvanja.” – ističe naš sagovornik.
Kvalitet ima cijenu
Dosta se pričalo o perspektivi u proizvodnji bijelog luka, a nesporno je da uvoz kvari tu sluku, međutim, kvalitetan domaći bijeli luk ima svoje tržište.
“Kvalitet sam određuje vaše mjesto na tržištu. Naš beli luk ima bolju aromu, vole ga mesne industrije. Glavica mora biti krupna, mora imati od 10-12 čenova, mora biti beo, bez fleka, itd. Ja nisam hteo da odstupim od svoje cene, jer sam zaista imao kvalitet. Bez obzira na to što sam sa cijenom bio usamljen, sve sam prodao. Mislim da kvalitet uvijek nađe kupca. Da, uvoz ga ubija, ali znamo da taj kineski ne može da se poredi sa domaćim bijelim lukom.” – dodaje Vukašin.
Bijeli luk iz Kruščića sve više tražen
Ono što je pozitivno je da u Kruščiću ima sve više mladih proizvođača bijelog luka, te su se zajedničkim snagama izborili i postali prepoznatljivi po kvalitetu.
“Ja sam generalno optimista, raditi se mora, učiti, pa ako je čovek uporan, taj rad se mora isplatiti. Ne može se do rezultata preko noći. Ali pozitivno je i to što su mladi ljudi ovde u Kruščiću pokazali interesovanje za proizvodnju bijelog luka, ja nesebično pomažem kome treba, tako da je kruščićki bijeli luk postao prepoznat na tržištu.” – dodaje Vukašin.
