Odstranjivanje debelih grana na koje smo prisiljeni prilikom rezidbe zapuštenih voćaka ili voćaka kod kojih se oštrom rezidbom popravlja uzgojni oblik, često se ne obavlja pravilno. Nažalost, zbog toga nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućuju ulaz uzročnicima bolesti i štetnicima. Često se ostavlja patrljak koji sprječava zacjeljivanje rane i predstavlja mjesto naseljavanja mnogih štetnika.
Rezidba jabučastih voćnih vrsta može započeti već nakon opadanja lišća dok na primjer kod koštičavih voćaka ona se obavlja nešto kasnije. Prilikom rezidbe često smo primorani uklanjati deblje grane, a to moramo raditi ispravno kako ne bi stvorili pogodno mjesto za naseljavanje mnogih štetnih organizama. Nažalost, često smo svjedoci da voćari amateri upravo prave takve greške.
Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi se rez obavlja s donje strane 20 cm–30 cm od osnove grane te se pilom zareže grana do jedne trećine njene debljine. Petnaestak centimetara dalje od prvog reza grana se pili s gornje strane. Grana se tako neće nekontrolisano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dva reza. Takođe neće nastati ni velika rana.
Pročitajte: Rezidba u drugoj godini nakon sadnje
Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja. Treba sačuvati “prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti. Rana se zagladi voćarskim nožem i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.
Postupak sa ranama nakon piljenja
Nakon orezivanja nastaće rana na mjestu urezivanja. Rane promjera do 2 cm liječiće se same od sebe i ne trebaju dodatne zaštite ako smo rezali na pravi način. Velike rane, učinjene rezidbom, voćka neće moći sanirati i one su opasni izvor bolesti. Rane su mjesto gdje u drvo ulaze razne gljivice i mogu uništiti voćku u nekoliko godina. Zbog toga veće rane treba zaštititi. Izuzeci su marelice i breskve, kod kojih moramo zaštititi sve rane.
Rub rane obradimo sa voćarskim nožem da postane sasvim gladak. Na ranu stavimo sa lopaticom ili četkicom zaštitni premaz – kalemarski vosak. Na tržištu postoje razni pripravci, a neki sadrže fungicide kako bi se spriječio razvoj gljivica.
Pročitajte: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova
Nakon nanošenja na ranu ili premazivanja, kalemarski vosak stvara plastični film koji izolira oštećenja od uticaja spoljašnje sredine i onemogućuje ulaz patogenim organizmima. Vrijeme potrebno da se naneseni sloj kalemarskog voska osuši i stvori nepropusni elastični film na oštećenom dijelu je oko sat vremena.
Kada se osuši, film je elastičan i lako se prilagođava razvoju i kretanju biljaka, ne puca i zadržava svoje karakteristike, a tretirani dijelovi su potpuno zaštićeni od prodora patogenih organizama.
