Povrtarske biljke su poznate po tome da zahtijevaju puno sunca, vlage i toplote. Kad se zima približava malo šta ima da se radi u bašti. Jesenje oranje označava kraj radova na otvorenom polju u tekućoj sezoni i mnogi proizvođači hladne mjesece provode pripremajući mehanizaciju, planiranjem i snabdevanjem za sledeću sezonu.
Poznata je činjenica da postoje povrtarske biljke koje su veoma otporne na niske temperature i da su, štaviše, jednako produktivni kada je napolju hladno kao i kada je toplo vrijeme.
Usjevi kao što su mrkva, paštrnak, repa, repica, celer, kupus, bijeli luk, spanać, kelj i kelj pupčar se mogu koristiti i tokom zimskih mjeseci.
Ove biljke su u stanju da izdrže niske temperature, a u nekim slučajevima dolazi do poboljšanja kvaliteta proizvoda uslijed dejstva hladnoće.
Uprkos tome što su gore navedene povrtarske biljke otporne na hladnoću to ne znači da se mogu samo ostaviti u zemlji bez dodatne obrade i nadzora. Uz malo rada moći ćete produžiti sezonu gajenja za nekoliko mjeseci u peroidu godine koji su za poljoprivrednu proizvodnju nemogući.
Tri tehnike uz pomoć kojih ćete sačuvati povrtarske biljke su:
Čuvanje putem zagrtanja:
Zagrtanje je tehika koja se preporučuje za usjeve koji se gaje radi korijena (repa, repica, mrkva, paštrnak). Za zagrtanje je neophodno imati samo motiku. Motikom se zemlja sa strane nagrće tako da se dobro pokriju svi dijelovi korijena koji se vide.
Kada se na korijen nagrne sloj zemlje ona će se ponašati kao izolator hladnoće. Lišće mora ostati otkriveno. Na ovaj način se produžuje vrijeme koje biljka provodi u zemlji i samim tim se povećava kvalitet proizvoda jer povrtarske kulture kao što su mrkva i paštrnjak neprestalno nakupljaju hranljive materije u korijenu do momenta vađenja. Idući tom logikom jasno je da ide u korist proizvođačima da što duže drže pomenut usev u zemlji.
Čuvanje putem pokrivanje usjeva:
Pokrivanje usjeva se primjenjuje na biljkama koje se gaje radi nadzemnih dijelova (kupus, kelj, spanać, celer). Ideja je da se zaštite nadzemni organi od nepovoljnih vremenskih uticaja.
U svrhu ispunjenja ovog cilja mogu se koristiti svima poznati „tunel“ plastenici ili ako ste pristalica gajenja usjeva bez upotrebe plastike usjeve treba pokrivati rastresitim slojem slame.
Pošto je naš klimat poznat po jakim vjetrovima tokom zime nije dovoljno samo nabacati slamu na usjeve i tako ostaviti u polju.
Najbolji način je slamu prvo strpati u mrežaste vreće, kao one za krompir, i tako ih slagati oko gajenih biljka. U praksi takav usjev izgleda veoma smiješno ali činjenica stoji da će „dušeci“ slame da zaštite useve od smrzavanja.
Bale slame takođe dolaze u obzir. Kada malo otopli bale treba razgurati da ne bi došlo do „znojanja“ bilja uslijed hvatanja vode po biljnom tijelu. Ukoliko se ta voda zamrzne na biljkama usjev će propasti.
Čuvanje putem malčiranja:
Ovo je univerzalna metoda koja se može primijeniti na svim gore navedenim biljkama. Preporučuje se upotreba slamnog malča.
Sloj malča koji se preporučuje treba da bude debljine 30-40 cm. Pošto se malč slaže u slojevima slama se međusobno vezuje i samim tim sprječava raznošenje putem vjetra. Ukoliko problem vjetra izražen pobadanje kočića u slamu će pomoći zadržavanju malča.
Zaključak:
Ove tehnike su veoma jednostavne i svako može da ih primjeni. Naročito su pogodne za organske i male proizvođače koji imaju vremena i mogućnosti da produže gajnu sezonu za koji mjesec, a ukoliko gajite zarad sebe imaćete na stolu sv,eže povrće u sred zime.
Izvor: ratarstvo.net
PROČITAJTE:
Uzgoj BUKOVAČA između redova KUKURUZA ima višestruke prednosti!
Savjeti za pravilno čuvanje povrća tokom jeseni i zime
