Svako je čuo za neku caku kako da na brzinu provjeri da li je med koji želi da kupi pravi, a gotovo sve su – nebuloza, kaže za portal 24sedam pčelar sa Stare planine.
Do kvalitetnog meda je zbog vremenskih neprilika i promjene klime sve teže doći, a do prije nekog vremena bilo je pitanje da li u Srbiji u prodaji u supermarketima uošte postoji pravi med. Prema podacima Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS), u nekom trenutku je 95 odsto teglica „meda“ na policama bilo falsifikat.
Danas je situacija mnogo bolja, ali su uvjerenja mušterija u to „kako prepoznati pravi med“ ostala ista – i to pogrešna.
– Gustina meda, okretanje klobuka, nit… Sve su to nebuloze. Doduše, to su mušterije „naučili“ neki pčelari, ali jedini način da saznate da li je med pravi je njegova kristalizacija. Kada se on kristalizuje jednako cijelom zapreminom, to je jedini pravi dokaz da je prirodan. Jedini problem je što je medu potrebno vrijeme da se kristalizuje, a to obično nije onda kada je na polici u prodavnici – kaže za 24sedam pčelar Vojislav Teofilović, iz gazdinstva „Pčelarstvo Teofilović“ sa Stare planine.
Pročitajte: Med od lavande ljekovitiji od bagremovog
Na pitanje da li postoji neka druga caka kojom bismo otkrili da li je med na koji smo se nameračili kvalitetan, Vojislav odgovara potvrdno.
– Postoji, naravno… da med odnesete na privatnu analizu. One su danas jeftine i lako dostupne i svako može da ih obavi i proveri svog snabdjevača ili nekog proizvođača. Na svakoj tegli meda piše broj poljoprivrednog, odnosno pčelarskog gazdinstva, pa se može prijaviti ako je nešto neregularno – kaže Teofilović.
On zato preporučuje da se med kupuje od pčelara, ili direktno ili na pčelarskim izložbama kojih ima tokom godine.
– Svaki pčelar ima svoj sertifikat i potvrdu analize. Niko od pravih pčelara ne želi da se igra sa tim – napominje Vojislav.
U današnje vrijeme, kaže, više ni cijena nije ta koja „signalizira“ da nešto nije u redu kada je med mnogo jeftiniji u prodavnici nego kod pčelara.
Pročitajte: Proizvodnja rezanog meda u saću
– Primjetio sam da su sada negdje cijene i više nego na pčelarskim izložbama. A svaki iole pošten pčelar ima krajnju donju cijenu, kojom bi bili zadovoljni i on i mušterija, a ona je kod nas 1.200 dinara za bagremov i šumski med, a 1.000 dinara za ostale vrste. Trebalo bi da je skuplje, ali kriza je… Sve ispod toga je finansijski minus za pčelara – napominje Teofilović.
Pčelarstvom se u familiji Teofilovića, u selu Stanjinac na Staroj planini, bave dugo, a sam Vojislav praktično od svoje prve godine, kada je na poklon dobio prvu košnicu od babe i dede.
– Roditeljima je bilo žao da propadne i tako smo se „usrećili“ – šali se Vojislav.
Danas je ta jedna „košnica na poklon“ prerasla u ozbiljan biznis, sa 150 pčelinjih društava, sa pčelinjakom u Stanjincu i još jednim mobilnim, koji se seli na paše. Biznis bi bio još bolji da se nisu umiješale klimatske promjene.
– Sa medom je teško stanje već nekoliko godina. Ono što nas muči posljednjih par sezona je bagremova paša u proljeće. Ljudi traže bijeli bagremov med, ali toga nema, jer kada počne sezona, kiša ga ubije, i u proljeće radite sa pčelama kao da je jesen. Ali, ne predajemo se – kaže Vojislav.
