Korovi su “zeleni kažiprst” i svjedoci postupanja s tlom, a pomoću njih možemo odrediti pH zemljišta, plodnost, strukturu i sl.
Poljoprivrednici i vrtlari se stalno bore s korovima, posebno u ovo doba godine. No, oni mogu biti i korisni i poslužiti kao indikatori stanja zemljišta. Promatranjem proizvodne površine i procjenom najviše rasprostranjenih, možemo odrediti pH, plodnost i strukturu tla.
Ako je više jedinki istog korova u vrtu, to može dati jasnu sliku o strukturi i kvalitetu tla na kojem korovi rastu. Takođe, cvjetovi ovih biljaka mogu poslužiti pčelama i bumbarima koji će pospješiti oprašivanje povrća, a mogu odvratiti i neke štetočine ili postati zaklon za one korisne poput bumbara.
Mnogi kažu da su korovi zapravo “zeleni kažiprst”, svjedoci našeg krivog postupanja s tlom. Ako se na nekom kultiviranom tlu iznenada pojavi određena vrsta korova u većem broju, to ukazuje na greške u tehnologiji uzgoja i obradi tla.
Indikatori humusnih i ilovastih tipova
Najčešće korovne biljke koje ukazuju na plodnu zemlju bogatu humusom su: bijela loboda (Chenopodium album), crna pomoćnica (Solanum nigrum), mišjakinja (Stellaria media), rusomača (Capsella bursa- pastoris), sitna konica (Galinsoga parviflora) i kamilica (Matricaria chamomilla).
Na ilovastim tlima raste čekinjasta broćika (Galium aparine), divlja vodopija (Cichorium intybus), poljski osjak (Cirsium arvense), poljski žabnjak (Ranunculus arvensis), podbjel (Tussilago farfara), maslačak (Taraxacum officinale) i divlji vučjak (Onobrychis viciifolia).
Pjeskovita i suha tla
Na pjeskovitim zemljištima se javlja pješčarski mak (Papaver argemone), poljski pelin (Arthemisia campestris), stolisnik (Achillea millefolium), poljska gorušica (Sinapis arvensis) i ljepljiva rumenika (Lychny viscaria).
Na suhim i lakim tlima raste poljska djetelina (Trifolium arvense), gladuš (Euphorbia verna) i deltoidni klinčić (Dianthus deltoides).
Tla siromašna i bogata kalcijem
Alkalna zemljišta imaju pH veći od 7 i najčešće sadrže puno kalcija i magnezija. Korovi koji ukazuju na ovaj tip tla su livadna kadulja (Salvia pratensis), mala krvara (Sanguisorba minor), maslačak (Taraxacum officinale), cikorija (Cichorium intybus) i kraljevski kokotić (Consolida regalis).
Važno je spomenuti različak (Cenaurea cyanus) kojoj se boja cvjetova mijenja zavisno od pH, tako su oni u kiseloj sredini ružičasti, a u alkalnoj plavi.
Na tlu s niskim udjelom kalcija se javlja svračica (Digitaria sanguinalis), poljski jarmen (Anthemis arvensis).
Bokvica otkriva teška i glinasta tla, a azot mrtva kopriva
Na vlažnom i teškom tlu rastu biljke poput puzavog žabnjaka (Ranunculus repens), velike bokvice (Plantago major), poljske metvice (Mentha arvensis) i petolista (Potentilla anserina). Simbol tla s visokim udjelom gline je velika bokvica (Plantago major) i pirika (Elymus repens)
Na zemljištu bogatom azotom raste obuhvatna mrtva kopriva (Lamium amplexicaule), a bogato fosforom portulak (Common Purslane).
Izvor: agroklub.ba
