Naslovnica Magazin Priče sa sela Otkrivamo kako se živi u švajcarskom selu

Otkrivamo kako se živi u švajcarskom selu

Ilustracija
Ilustracija

Posjetili smo gazdinstvo bračnog para Ernst i  Esther Luthu iz Ramilensburga,   kod Bazela. Njih dvoje imaju četvoro djece,  od kojih je troje završilo fakultet,  a četvrto je pri kraju. Svako od njih ima dva radna dana na imanju i zato prima platu. Gospođa Luthu  je zadužena za prodavnicu,  a Ernst za zasade voća u kojima se nalaze:  kruške, jabuke, šljive, breskve, borovnice, jagode i kajsije. Njihovo  imanje se nalazi  20 km od granice Francuske i Njemačke. Kada su uvideli da će mnogo više zaraditi ukoliko proizvode budu prodavali sami, odlučili su se da sagrade prodavnicu i kuću na svom posjedu koji se nalazi na veoma prometnom putu,  gdje dnevno prođe više od deset hiljada vozila. Međutim, ovaj posao kažu nije bio nimalo lak,  jer švajcarska vlada je veoma restriktivna u smislu davanja dozvola za gradnju na poljoprivrednom zemljištu. Zbog toga je i objekat koji su sagradili najviše građen od drveta. Nekoliko kilometara od  ove lokacije nalaze se  voćnjaci  na nadmorskoj visini od 700 m. Posjeduju ukupno 15 hektara, od čega su najviše zastupljene jabuke i kruške. Rod jabuke prve klase je oko četrdeset tona po hektaru i nju prodaju u svježem stanju,  dok preostale količine, odnosno drugu klasu, prerađuju u  sokove. Boca je od 0,33, a sok u njoj je uvjek od iste sorte jabuka, tako da je različite obojenosti. Kompletna prerada se dešava na imanju na kom rade porodično,  uz naravno angažovanje zaposlenih.

Početak ovog porodičnog biznisa nije bio voćarski već  je farma koju je Ernst naslijedio bila stočarska,  ali je on kasnije prešao na gajenje voća. Zadržao  je nekoliko svinja i junadi od kojih proizvodi prerađevine u manjoj količini i takođe ih plasira kroz prodavnicu na imanju. Ernst je aktivan  u udruženju  voćara u kojem provodi  trećinu vremena. Kroz ovo udruženje on se sa svojim kolegama bori za bolje uslove rada,  ali i ograničavanje upotrebe pesticide. U njegovom slučaju subvencija je 1600 franaka po hektaru i dodatno dobija  500 franaka za to što su  krave na ispaši. Još jedan uslov za subvenciju je da  7 % farme mora biti pašnjak odnosno da se zemlja jedne godine mora odmoriti u tom procentu. Pored ovog ograničenja primjena pesticida je ogranicena na samo dozvoljene uz minimalnu upotrebu za šta postoji lista preparata. Dakle,  nisu organska farma,  ali su na prelazu između klasične i organske. Kada je u pitanju prodaja on zaradi 20% od prodaje na veliko  ali  u svojoj radnii zaradi 100 %. Na naše pitanje koliko košta radna snaga u poljoprivredi Ernst kaže:” Minimalna zarada u poljoprivredu na mjesečnom nivou je 3300 franaka,  a po satu ako plaćam minimum 20 franaka. Realno, uvek isplatite više i to izađe na oko 3500 franaka mesečno,  ili po satu oko 25 franaka. U suprotnom vam radnici neće doći da rade. Kod mene uglavnom dolaze Poljaci” kaže naš  domaćin.

Kada je riječ o primjeni  agrotehničkih mjera  fokusirani su na zaštitu od bolesti, a često imaju saradnju sa istraživačima kojima prenose svoja iskustva u pogledu zaštite. U toku je javna rasprava pred referendum o upotrebi pesticide u Švajcarskoj. Trenutno  imaju dvije inicijative: jedna koja se odnosi na očuvanje voda, a  druga gde se brani upotreba sintetičkih pesticida, među kojima  je i bakar koji se koristi u organskoj proizvodnji. Naš domaćin smatra  da će obe biti odbijene na referendumu.

Kada je u pitanju prodaja u trgovini niko ne radi, samo se rafovi dopunjuju. Imajući u vidu da u radnje nema prodavaca  postoji video nadzor,  a plaćate sami gotovinom ili mobilnim telefonom putem aplikacije. Tako je to kada imate uređen sistem u državi i gdje se zna šta se desi lopovima.  Sa porodične farme prodaje i jaja kao i suhomesnate proizvode i drva. Vjerovali ili ne,  gajba drva košta 10 franaka, tegla meda od 1 kg je 28 franaka, tegla džema od 4560 grama je 8,5 franaka dok je kilogram smrznute jagode 9 franaka. Kilogram jabuka ili krušaka je 2,5 franaka pa naviše. Jedan franak je oko 110 dinara. Pored prodavnice poseduje i hladnjaču kapaciteta  900 tona i ona im omgućava da tokom cjele godine čuvaju proizvode i plasiraju na tržište. Za kompletnu investiciju odobren im je beskamatni kredit na dvanaest godina.

Što se tiče ostalih vrsta voća saznali smo da je prinos jagode 12 tona po hektaru,  a trešanja 15 tona. Tokom jedne godine na tržište plasiraju hiljade tona voća i prerađevina. Želja im je da još više povećaju prodaju i svoje prodavnice jer je tako zarada najveća. Kažu Švajcarska je skupa zemlja, sve mnogo košta,  ali se i isplati raditi. Ako bi neko odlučio da proda farmu država se postarala da spriječi špekulacije na tržištu,  tako da cjena imanja sa kućom može biti plaćena samo do jedne trećine vrjednosti na tržištu,  uz različita dodatna ograničenja gde se prioritet daje onima koji su već poljoprivrednici.

Izvor: agrobiznis magazin

Exit mobile version