Veći ili manji prinos meda, ili dohodak od pčela najviše zavisi od vremenskih prilika i od bogatstva okoline medonosnim biljkama koje luče nektar.
Ima i drugih faktora, ali su ova dva najvažnija, dok su ostali uticaji od sporednije važnosti. Međutim, mnogi iskusni pčelari zapazili su da neka pčelinja društva i u izrazito slaboj pčelarskoj godini napune medišta novim medom, dok se kod po nekih moglo vidjeti nešto malo, a kod slabih društava nimalo novog meda, sve je bilo prazno.
Ova pojava nije rijetka i zapaža se svake godine, u svim krajevima i na svakom pčelinjaku. Zbog toga je ona za pčelarstvo od velikog značaja i zaslužuje da se temeljno ispita i potraže njeni uzroci.
Odavno se zna da veliki prinos meda mogu donijeti samo jaka pčelinja društva sa kvalitetnim maticama. Takođe je poznato i to da se sva društva na istom pčelinjaku i u istoj godini u proljeće ne razvijaju podjednakom brzinom, zbog čega i ne dostižu brojčanu snagu za iskoršćavanje glavne proljećne paše pa ne mogu spraviti ni jednake količine novog meda.
Ovo je sve tačno, ali slabost ili jačina pčelinjeg društva nisu uzroci već pojave koje dolaze kao posljedice nekog uzroka. Stoga se i postavlja pitanje šta je to što čini da se neko društvo u proljeće brže razvija i jača, a drugo sporije? Zašto prvo društvo do nastupanja glavne paše dostigne vrhunac razvoja,a drugo u tom pogledu zaostaje? Svakom iskusnom pčelaru je poznato da to uglavnom zavisi od vremenskih i pašnih uslova, kraja u kojem pčelarimo, porijekla i starosti matice, od količine hrane, kvalitetnog saća, mladih pčela i od košnice.
PROČITAJTE: Sve o bagremu i bagremovoj paši
Svi ovi faktori su važni, pa ako izostane samo jedan od njih društva neće u potpunosti iskoristiti glavnu pašu, prema tome, prinos u medu ne zavisi od godine i mjesnih prilika, već i od pčelarevog razumnog uticaja na život i rad pčela.
Pčelar koji iz lakomiselnosti ili nerazumjevanja posla ostavi preko zime pčele bez dovoljno hrane, bez kvalitetne mlade matice, mladih pčela, dobro izrađenog saća i dobre košnice, doprinosi da se pčelinja društva u proljeće ni pod najpovoljnijim vremenskim uslovima ne mogu dovoljno i na vrijeme razviti za potpuno iskorišćavanje glavne paše.
Za sve krajeve i za sve glavne paše osnovni je uslov u borbi za veći prinos razviti pčelinja društva za početak glavne paše do maksimuma. Takva društva treba na početku paše da ispunjavaju 1/3 medišnog prostora pčelama. Osim toga, u maksimalno razvijenim društvima treba održavati postojano radno raspoloženje, odnosno ne dozvoliti pčelinjim društvima da dođe do pojave prirodnog nagona za rojenjem dok ne otpočne glavna paša, a kada ona nastupi pčele će biti zauzete velikim poslom oko unošenja i prerade nektara i rijetko kada će ući u nagon rojenja. Ukoliko prčelar dozvoli da mu društva pred glavnu pašu uđu u nagon rojenja, sigurno će je izgubiti, bez obzira na njenju izdašnost i vrijeme trajanja.
