Kuvari i ljubitelji finog zalogaja uopšte, vrstu soli biraju prvenstveno temeljem ukusa, teksture, boje i praktičnosti. Nečistoće, uključujući i minerale u tragovima, mogu utjecati i na boju i okus soli.
I veličina zrna je važna u tome kako ćete doživjeti slani okus u ustima. So većih zrna može imati jači okus i dulje potrajati na jeziku. Međutim, ako se sol otopi u jelu, ne bi trebalo biti veće razlike u okusu između obične stolne soli i ostalih više gurmanskih. Također, volite li prstima posipati sol po hrani, lakše je baratati vrstom soli koja ima veća zrna, poput košer soli.
Gledamo lizdravstvene prednosti, nema neke velike razlike. Do sada niti jedna studija nije uspoređivala zdravstvene učinke različitih vrsta soli. Međutim, kada bi se napravila takva studija, malo je vjerovatno da bi se pronašle velike razlike. Većina soli je slična po sastavu, sastoje se uglavnom od natrijevog klorida i malenih količina minerala.
Obična
Obična stona so dobiva se iskopavanjem iz rudnika, a obično je vrlo sitna, većina nečistoća je uklonjena, a minerala ima u tragovima. Problem kod jako sitno mljevene soli je to što se zrna lako mogu slijepiti jedno za drugo stvarajući grude. To je razlog zašto proizvođači u njih dodaju sredstva protiv sljepljivanja.
Ona je gotovo čisti natrijev klorid – 97 posto ili više, ali u mnogim zemljama sadrži naknadno dodani jod. Naime, jod se dodaje u kuhinjsku sol kako preventivna mjera nedostatka joda kod populacije, što je čest slučaj u svijetu, a nedostatak joda vodeći je uzrok hipotireoze, intelektualnih teškoća i raznih drugih zdravstvenih problema.
Stoga, ako odlučite ne jesti uobičajenu kuhinjsku so obogaćenu jodom, pripazite da konzumirate drugu hranu bogatu jodom, poput ribe, mliječnih proizvoda, jaja i morskih algi.
Morska so
Ova popularna vrsta soli nastaje isparavanjem morske vode. Poput kuhinjske soli, uglavnom je to samo natrijev hlorid. No, ovisno o izvoru i načinu obrade, obično sadrži razne minerale u tragovima poput kalijuma, željeza i cinka.
Što je morska so tamnija, to je veća koncentracija nečistoća i hranjivih sastojaka. Međutim, zbog zagađenja okeana, morska so može sadržavati i tragove teških metala poput olova te mikroplastiku – sitne ostatke plastičnog otpada.
Za razliku od obične rafinirane soli, morska je so često gruba, jer je krupnije mljevena. Ako je posipate po hrani nakon kuhanja, možda će imati drugačiji okus u ustima, snažniji od rafinirane soli. Minerali u tragovima i nečistoće koji se nalaze u morskoj soli također mogu utjecati na njezin ukus – ali to se uvelike razlikuje od proizvođača do proizvođača.
Himalajska so
Ona se vadi iz najstarijih i najvećih rudnika soli u Pakistanu. Dolazi iz rudnika soli Khewra, drugog najvećeg rudnika soli na svijetu. Himalajska so često sadrži željezne okside (hrđu) u tragovima, što joj daje ružičastu boju. Također, sadrži male količine kalcija, željeza, kalija i magnezija, što je čini nešto nižom u koncentraciji natrija od obične kuhinjske soli.
Mnogi ljudi više vole ukus himalajske soli od ostalih vrsta. Međutim, glavna razlika je jednostavno boja, koja svako jelo može učiniti vizualno privlačnijim.
Izvor: healthline.com
PROČITAJTE:
Naučite koliko soli ide kada se kiseli kupus
Kuvajte PASULJ na ovaj način i smanjite GASOVE u crijevima za 50%
Sok od kupusa kao lijek za želudac
